Šparoga ili špargla (latinski: Asparagus officinalis) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Asparagaceae.
Druga imena: vilina metla, pitoma šparoga, betricia.
Cvjetovi šparoge su bijeli ili zelenkasto-žuti. Biljka je dvodomna, to jest jednospolni cvjetovi se nalaze na odvojenim biljkama. Za uspješno oprašivanje potrebno je gajiti i mušku i žensku biljku blizu jedna drugoj. Plodovi koji sadrže malu dozu toksina su crvenkaste bobe veličine graška. Mladi izdanci se cijene i koriste kao povrće. Šparoga se prikupljaju u aprilu i maju. Izdanci šparoge su slatkasa okusa, specifičnog slatkastog mirisa. Uzgaja se kao jestiva i ukrasna biljka, može se naći i kao samonikla. Dobro uspijeva na pjeskovitom ili kamenitom zemljištu. Neke samonikle sorte šparoga kao što su, sparožina (Asparagus acutifolius), morska špargla (Asparagus maritimus) također se upotrebljavaju za jelo i neki smatraju da su ukusnije i zdravilje od gajene šparoge.
Kao i kupus, mladi izdanci šparoge sadrže 90% vode, manje količine vitamina C i karotina. Biljka sadrži i eterično ulje, aminokiseline asparagin, tirozin, vanilin, arsen, jantarna kiselina, željezo, fosfor, kalcij, mangan, nešto šećera i merkaptan. Markaptan je sumporno jedinjenje koje pošto se podvrgne metabolizamu i daje urinu vrlo karakterističan i jak miris. Ovaj proces u organizmu se dešava jako brzo i urin mijenja miris samo 15 do 30 minuta poslije jedenja šparoga. Neke osobe genetski nemaju enzim koji rastvara markaptan i kod njih urin neće promjeniti miris poslije konzumiranja šparoga.[1]
Osim u kulinarstvu i medicini šparoga se koristi i u organičkom vrtlarstvu pošto odbija razne nametnike kao što su puževi i insekti.
Šparoga podržavaju funkcije jetre, bubrega i pluća. Djeluje kao depurativ, diuretik, laksativ i reumineralizant. Odlična je i za dijetalnu ishranu bolesnika od šećerne bolesti. Indikacije korištenja ekstrakta i sviježe šparoge: Insuficijencija jetre i bubrega, hronični bronhitis, bubrežni kamenci, anemije, demineralizacija, dijabetes. Konzumiranje većih količina sviježe šparoge mogu blago iritirati bubrege.
Podanak šparoge koji je izvađen u jesen, ako se skuha u vodi, posjpešuje rad jetre, odstranjuje žuticu i čisti bubrege i mjehur.[2]
I pored nekoliko ljekovitih biljnih preparata koje sadrže ekstrakt šparoge, njena najpoznatija i najpopularnija upotreba je u kulinarstvu. Izdanci su bogat izvor bjelančevina i dijetalnih vlakana. Mladi izdanci se smatraju gurmanskom hranom. Svježa šparoga se koristi kao dodatak salatama. Postoji obilje recepata sa kuhanom ili na pari omekšanom šparogom[3]. Šparoga se može naći konzervisana u teglama i limenkama. Internetom odavno kruže prilozi o tome da dnevno konzumiranje nekoliko grama konzervisane šparoge liječi i sprečava tumore. Ovo nije tačan podatak, i pretpostavlja se da je originalni prilog na engleskom jeziku došao iz neke meksičke fabrike koja se bavi proizvodnjom konzervisane šparoge.
Šparoga ili špargla (latinski: Asparagus officinalis) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Asparagaceae.
Druga imena: vilina metla, pitoma šparoga, betricia.