Hmelj (obični hmelj, divlji hmelj, lat. Humulus lupulus) je biljka penjačica iz porodice Cannabaceae, red Rosales, koja svakog proljeća niče ponovo iz na hladnoću otpornog rizoma. Udomaćen je u umjerenim područjima sjeverne hemisfere, i jedini je predstavnik roda hmelja (Humulus)
Cvjetne se šišarke hmelja koriste u proizvodnji piva, kojem daju specifičnu gorčinu i aromu. U ovu se svrhu rabe samo šišarke kultiviranih sorti biljke.
Mladi izdanci divlje biljke su jestivi.
Biljka se koristi i u narodnoj medicini i proizvodnji piva.
Šišarke hmelja sadrže gorku tvar lupulin, alkaloid humulin, eterično ulje do 2 % ( po sastavu mircen, humulen, farnezen), hmelj taninsku i valerijansku kiselinu. Osim toga nađeni su i hormoni, klorogena kiselina, flavonoidi (kemferol, kvercitin-3-glikozid, leukocianidin, leukodelfinin), tanini (do 3,4 %), kumarini, vitamini (B1, B3, B6, PP). [1]
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Hmelj (obični hmelj, divlji hmelj, lat. Humulus lupulus) je biljka penjačica iz porodice Cannabaceae, red Rosales, koja svakog proljeća niče ponovo iz na hladnoću otpornog rizoma. Udomaćen je u umjerenim područjima sjeverne hemisfere, i jedini je predstavnik roda hmelja (Humulus)
Cvjetne se šišarke hmelja koriste u proizvodnji piva, kojem daju specifičnu gorčinu i aromu. U ovu se svrhu rabe samo šišarke kultiviranih sorti biljke.
Mladi izdanci divlje biljke su jestivi.
Biljka se koristi i u narodnoj medicini i proizvodnji piva.