Žljezdasti pajasen (bogač, rajsko stablo, kiselo drvo, božje drvo, jelš, smrdelj, pajasen; Ailanthus altissima), listopadno drvo iz porodice gorkuničevke (Simaroubaceae), jedno od sedam priznatih vrsta u rodu Ailanthus. Porijeklom je iz sjeverne Kine a u Europu je ujvezen 1751 godine, gdje se ova invazivna vrsta smatra agresivnom i opasnom jer pogubno djeluje na domaću floru zbog toksina iz listova i izlučevina korijena koje otežavaju rast brojnim drugim biljnim vrstama. Danas je raširenio po svim kontinentima, osim Antarktike- ima ga čak i na jadranskim otocima.
Biljka je dvodomna (muško i žensko stablo) a razmnožava se i nespolno tjeranjem izdanaka iz korijena.
Kiselo drvo naraste do 30 ili 40 metara visine. Razgranato je, kora debla je siva sa uzdužnim bijelim prugama, listovi su dugi 40 - 60 cm a peteljka 7 - 13 cm. Cvjetovi sitni i neugledni, žučkaste boje. Muški cvjetovi imaju 10 prašnika koji vonjaju na mačju mokraču. Otrovom ailantonom koji se nalazi u kori i lišću inhibira rast drugih biljaka u blizini.[1]
Koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini. Može se koristiti i za proizvodnju grubljih vrsta svile (šantung). Svi su dijelovi biljke ljekoviti od, kore i listova do plodova. Može se koristiti i kao prirodni insekticid i repelent. Dobro je gorivo drvo. Medonosna je biljka.[2]
Kao najbolja metoda spominje se korištenje herbicida glifozata (trgovačko ime Roundup), no kako se radi o izrazito toksičnoj i kancerogenoj supstanci štetnoj za okoliš isti je bolje ne koristiti. U Americi se eksperimentira sa pokušajem biološke kontrole ove invazivne vrste (uz pomoć insekta Eucryptorrhynchus brandti).
kora debla
listovi
pupovi
stablo
stablo
listovi
Žljezdasti pajasen (bogač, rajsko stablo, kiselo drvo, božje drvo, jelš, smrdelj, pajasen; Ailanthus altissima), listopadno drvo iz porodice gorkuničevke (Simaroubaceae), jedno od sedam priznatih vrsta u rodu Ailanthus. Porijeklom je iz sjeverne Kine a u Europu je ujvezen 1751 godine, gdje se ova invazivna vrsta smatra agresivnom i opasnom jer pogubno djeluje na domaću floru zbog toksina iz listova i izlučevina korijena koje otežavaju rast brojnim drugim biljnim vrstama. Danas je raširenio po svim kontinentima, osim Antarktike- ima ga čak i na jadranskim otocima.
.JPG)
