nomes no trilho de navegação
Ždralovi (lat. Gruidae) su porodica ptica iz reda ždralovki (Gruiformes). Porodica ima 15 vrsta koje žive širom svijeta, osim u Južnoj Americi i na Antarktici. U srednjoj i sjevernoj Europi živi ždral, vrsta iz potporodice pravih ždralova.
Fosilni nalazi dokazuju, da su pretci ovih ptica još prije 37 do 54 milijuna godina, znači da postoje još od trijasa.
Od najranijih vremena ždralovi su svojom pojavom, svadbenim plesom i vještinom letenja imali veliki utjecaj na ljude i mitologiju, književnost i pjesništvo.
Ždralovi su velike, dugonoge i dugovrate ptice. Za razliku od sličnih ali ne i bliže srodnih čaplji (Ardeidae), ždralovi lete ispruženog vrata. Pored toga, od čaplji se razlikuju i kraćim kljunom i uglavnom su i dosta veći.
Odrasle ptice visoke su do 120 centimetara, pri čemu su ženke nešto manje od mužjaka. Raspon krila im je do 2,4 metra, a noge su u letu duže od repa. Težina odraslog mužjaka je do 7 kilograma, a ženke su oko jednog kilograma lakše.
Prevladavajuća boja ždralova je svijetla, srebrnkasto siva, koja je sve tamnija prema ekstremitetima. Glava i vrat su naprotiv crni. Tipično obilježje su s jedne strane bijele pruge koje počinju kod oka i mogu dosezati sve do leđa, i s druge crveni, goli dijelovi kože na glavi i vratu. To je zajedničko svim vrstama, osim djevičanskom i rajskom ždralu.
Sljedeće obilježje su im duga, na kraju malo iskrzana krilna pera. Kad ptice rašire krila, dolazi do izražaja sva ljepota ovih ptica. Kad ptice sklope krila, ovo perje seže daleko preko repa, a kod djevičanskog ždrala gotovo do zemlje. Tek nakon prvog mitarenja ptice dobivaju perje pune dužine. Nakon toga, promjena perja odvija se svake druge do četvrte godine, pretežno u vrijeme podizanja mladunaca.
Ždralovi se glasaju na razne načine, što ima važnu ulogu u socijalnom ponašanju. Tako se pilićima glasaju nježnim, ne glasnim ćurlikanjem. Kad su uzbuđeni, javljaju se glasnim, zviždavim tonovima. Kad nešto mole, glasanje je jadikujuće pijukanje. Glasno ćurlikanje služi međusobnom javljanju unutar porodice. Kad žele upozoriti mladunce, ispuštaju oštre ravnomjerne tonove, kako na tlu tako i u zraku.
Glasne pozive koji potsjećaju na zvuk trube omogućava im rezonantni prostor u njihovom jako produljenom dušniku (dužine od 100 do 130 cm), dijelom smotanom poput cijevi uz prsnu kost. [1]. Trubljenje ždralova tako je glasno, da ga se može čuti na nekoliko kilometara. Kod "pjevanja" u duetu nakon niza pozivnih glasova slijedi niz usklađenih tonova. I mužjak i ženka mogu otpočeti "duet" i odrediti tonalitet. Pri tome obe ptice podižu glave i kljunove uvis, vrat zabacuju unatrag i šire krila [1]. Ptice stoje jedna pored druge, i lagano se uz zajedničko ili izmjenično glasanje sinhronizirano kreću prema naprijed. Glasanje u duetu javlja se kod uzrujanosti na okupljalištu ili odmorištu, najčešće u vrijeme parenja i podizanja mladunaca. Uz pomoć analize frekvencije glasanja (sonografija) moguće je glasanje individualizirati i prepoznati svaki put istu pticu.
Različite vrste ždralova mogu se sresti na svim kontinentima osim Antarktike i južne Amerike. U južnoj Americi ekološki prostor koji drugdje zauzimaju ždralovi, popunjava vrsta guarauna (Aramus guarauna), jedina vrsta roda Aramus, jedina i u porodici Aramidae.
Ždralovi su oportunisti, mijenjaju svoju prehranu u skladu s prostornim i klimatskim datostima. Tako jedu male glodavce, ribe i vodozemce, no u jesen prelaze na žitarice i bobice raznih vrsta.
U vrijeme koje prethodi parenju, ždralovi izvode vrlo glasan i vrlo kompliciran svadbeni ples, koji se često naziva "ždralov ples". No pored toga, na taj način pokazuju raspoloženje, obilježavaju teritorij i komuniciraju. Plešući, i mužjaci i ženke skaču u zrak raširenih krila i glasno trube. U paru se kreću ravno i u zavojima približavajući i udaljavajući se, poskakuju, hodaju ukočenih nogu ili savijajući "koljena", kimaju glavama, klanjaju se, izvode piruete i dižu s tla i bacaju kljunovima u zrak različit materijal. Uspravljajući gornji dio tijela i spuštajući raširena krila, ženka grgutavim glasanjem poziva mužjaka na parenje. Nakon parenja, mužjak najčešće skače preko ženke prema naprijed. Iza toga slijedi glasanje u duetu, pa razdoblje čišćenja i uređivanja perja. Duet povremeno odzvanja kroz čitavo razdoblje gniježđenja a i kasnije, kao znak zajedništva para. I prije nego što mogu letjeti, mladunci nauče sve raznovrsne i komplicirane pokrete ždralovog plesa. Većina vrsta ždralova živi u trajnim monogamnim zajednicama pa kod njih svadbeni ples nije način osvajanja partnera, nego međusobno dokazivanje privrženosti što dodatno učvršćuje njihovo zajedništvo.
Ždralovi se gnijezde u močvarama, tražeći udaljena mjesta kao što su arktičke tundre, stepe, visoravni i močvarne šume. Gnijezdo rade u blizini vode, najrađe uz dubinu do oko koljena. Iako su ždralovi vrlo društvene ptice, gnijezda grade podalje jedno od drugog. Uz rijetke iznimke, ždralovi se gnijezde na tlu. Leglo ima najčešće dva jaja, a o mladim potrkušcima brinu oba roditelja. Nakon oko deset tjedana, mladunci mogu letjeti. Uska povezanost roditelja s mladuncima traje do leta u zimovališta, a najduže do povratka u ljetna staništa, kad povezanost prestaje.
Očekivani životni vijek je najčešče dvanaest do trinaest godina, iako u zatočeništvu mogu doživjeti i do 40 godina.
Većina ždralova su vrlo društvene životinje. Osim u vrijeme gniježdenja, okupljaju se u velike skupine. Ždralovi se često mogu vidjeti u skupinama od koju tisuću jedinki, a kod selidbi u zimska ili ljetna obitavališta viđane su i skupine kanadskih ždralova od više desetaka tisuća jedinki.
Ždralovi koji žive u toplim klimatskim područjima su stanarice, dok one vrste koje se gnijezde u hladnijim područjima prevaljuju velike udaljenosti radi prezimljavanja. Naslijeđeni nagon za selidbu kod njih pokreće određena dužina dnevne svjetlosti, vremenske prilike, opadanje ponude hrane kao i međusobni utjecaj jedinki do kojeg dolazi na okupljalištima, i dolazi do masovnog kretanja prema jugu. Pri selidbi, ptice koriste najpovoljnije geografske i klimatske uvjete.
Dužina ukupnog puta pojedinih populacija nije jednaka, no najduži je kod kanadskih ždralova. Oni prevaljuju od gnijezdišta na Aljasci do zimskih hranilišta u Teksasu udaljenost od gotovo 6.500 kilometara. Dužina puta koji prevale u jednom danu je različita, može biti između 100 i 1.000 kilometara. To ovisi o mnogim elementima unutrašnjih (selidbeno raspoloženje, raspoloživa količina energije u obliku masne rezerve u tijelu) i vanjskih (količina dnevnog svjetla, vremenske prilike, visinska strujanja) datosti.
Ždralovi lete u skupini oblikujući klin nejednakih stranica ili kose redove kako bi se smanjio otpor zraka, a održao kontakt unutar grupe. U vrijeme selidbe ptice se sporazumijevaju glasanjem koje je posebno često kod slabe vidljivosti ili noću. Let mijenja smjer ovisno o smjeru vjetra i potsjeća na vijuganje ili valove. Visina leta je različita, i ovisi o vjetru, vidljivosti, reljefu i visinskom strujanju zraka. Uobičajena visina letenja je između 200 i 1.000 metara, no zabilježene su visine do 2.500 metara. Najviša dokazana visina leta je 4.600 metara.
Pretpostavlja se, da se ptice orijentiraju prema magnetnom polju zemlje ali i upadljivim obilježjima na tlu. Ta obilježja mladunci nauče od roditelja tijekom svoje prve selidbe. Tijekom selidbe ždralovi se odmaraju po nekoliko dana, tjedana ili čak i mjeseci. Za to vrijeme, u manjim jatima razilaze se u potragu za hranom na obližnja polja i livade.
Potporodica Krunati ždralovi (Balearicinae)
Potporodica Pravi ždralovi (Gruinae)
Ljudi su još u pradavna vremena bili fascinirani ljepotom ždralova i njihovim spektakularnim svadbenim plesom. Gotovo da ne postoji neki značajan vid ljudske djelatnosti u kojoj ždral nije obilježen.
U egipatskoj mitologiji ždral je bio "sunčeva ptica". Bio je žrtvovan bogovima ali su ga i jeli. Lik ždrala u hijeroglifima ima značenje slova "B". Ždralovi imaju značajnu ulogu i u grčkoj i keltskoj mitologiji, spominje ih se u irskim mitovima, u švedskoj izraz "ptica sreće" izveden je iz dolaska ždralova kao glasnika proljeća, topline, svjetla i obilja hrane.
U starom kineskom carstvu ždral (鹤 hè) je bio simbol dugog života, mudrosti, starosti kao i odnosa između oca i sina. Pored toga, u kineskoj mitologiji ždralovi su nazivani "nebeskim pticama" ili "blaženim pticama" jer se vjerovalo da se taoistički svećenici poslije smrti pretvaraju u ždralove, a da ždralovi na svojim leđima odnose duše pokojnika na nebo.
U Japanu ždral je simbol sreće i dugog života. Prema staroj japanskoj legendi, onom tko složi 1000 origamijskih ždralova, bogovi ispunjavaju jednu želju. I danas se u posebnim prigodama, kao što su vjenčanja ili rođendani, poklanjaju od papira složeni (origami) ždralovi.
Motiv ždrala je vrlo čest i u heraldici, gdje simbolizira oprez i budnost. Iz grčkih izvora slijedi motiv ždrala koji u kljunu nosi kamenčiće, da se glasanjem ne bi izdao, a u rimskom kulturnom krugu dobija i niz drugih značenja. Pojavljuje se kao motiv na amblemima, insignijama, ali i na kućama i dvorcima.
Ždral se pojavljuje u vrlo velikom broju basni, bajki, priča i književnihdjela. Spominju se, između ostalih, u jakutskim, ruskim, finskim narodnim pričama, ali i u Ezopovoj basni i djelima Goethea, Fontanesa, Schillera, Selme Lagerlöf i niza drugih pisaca i pjesnika.
I drugi oblici umjetnosti preuzimaju često motiv ždrala, u slikarstvu dalekog istoka ali i u zidnom slikarstvu, minijaturama i ilustracijama. Rado ga kao motiv koriste i kipari. Nalazi se i na mozaiku u crkvi Svetog Petra u Veneciji, a Albrecht Dürer ga je naslikao uz Justiciju. Spominje ga se u operi Bertolta Brechta, motiv su koji se pojavljuje u filmu Mihaila Kalatozova "Lete ždralovi" .....
Ždralovi (lat. Gruidae) su porodica ptica iz reda ždralovki (Gruiformes). Porodica ima 15 vrsta koje žive širom svijeta, osim u Južnoj Americi i na Antarktici. U srednjoj i sjevernoj Europi živi ždral, vrsta iz potporodice pravih ždralova.
Fosilni nalazi dokazuju, da su pretci ovih ptica još prije 37 do 54 milijuna godina, znači da postoje još od trijasa.
Od najranijih vremena ždralovi su svojom pojavom, svadbenim plesom i vještinom letenja imali veliki utjecaj na ljude i mitologiju, književnost i pjesništvo.
