dcsimg

Opalinky ( Checo )

fornecido por wikipedia CZ

Opalinky či také opaliny (Opalinea) je skupina asi 400 druhů[2] parazitických prvoků řazených do kmene Stramenopila.[3] Při zběžném pohledu se podobají nálevníkům, ale v několika klíčových znacích (nemají jaderný dualismus ani pelikulární alveoly) se od nich liší.[2] Někdy se zařazují do širší skupiny Opalinata, která zahrnuje i příbuzné proteromonády (Proteromonadea).[3]

Jejich buňky jsou obrvené, přičemž brvy jsou seřazeny v řadách. Bývají mnohojaderné a mají i mnoho mitochondrií. Celkově tělo totiž dosahuje velkých rozměrů, přestože je tvořeno jednou buňkou. Při dopadu světla na jejich zvrásněný povrch často opaleskují (lesknou se), což jim také dalo název.[4]

Životní styl

Žijí ve studenokrevných obratlovcích, jako jsou obojživelníci (zejména žáby), ale i ryby či plazi, buď jako paraziti či jako neškodní komenzálové. Přenos mezi hostiteli umožňují cysty, které se po pozření např. pulcem začnou v jeho střevě vyvíjet. Dochází k složité fázi jejich životního cyklu, při níž vznikají díky mitózám a meiózám pohlavní buňky. Jejich splýváním vznikají buď cysty nebo někdy velká trofická stadia.[2]

Zástupci

Patří sem rody jako Cepedea, Opalina, Protoopalina, Protozelleriella a Zelleriella.[3]

Reference

  1. LI, Weidong; WANG, Chong; HUANG, Feng; LI, Ming; NILSEN, Frank; LIU, Huiyu; XU, Jianlong. Redescription of Protoopalina pingi Nie, 1935 inhabiting the recta of Hylarana guentheri and Pelophylax nigromaculatus in China. Parasite. 2014, s. 46. Dostupné online. ISSN 1776-1042. DOI:10.1051/parasite/2014021. PMID 25208482. (anglicky) Je zde použita šablona {{Cite journal}} označená jako k „pouze dočasnému použití“.
  2. a b c HAUSMANN, Klaus; HOLZMANN, Norbert. Protozoologie. Praha: Academia, 2003.
  3. a b c Sina M. Adl, et al. The New Higher Level Classification of Eukaryotes with Emphasis on the Taxonomy of Protists. Journal of Eukaryotic Microbiology. 2005, roč. 52, čís. 5, s. 399-451. Abstract Dostupné online.
  4. VOLF, Petr; HORÁK, Petr. Paraziti a jejich biologie. Praha: Triton, 2007. (Vyd. 1). ISBN 978-80-7387-008-9. S. 318.
licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia autoři a editory
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia CZ

Opalinky: Brief Summary ( Checo )

fornecido por wikipedia CZ

Opalinky či také opaliny (Opalinea) je skupina asi 400 druhů parazitických prvoků řazených do kmene Stramenopila. Při zběžném pohledu se podobají nálevníkům, ale v několika klíčových znacích (nemají jaderný dualismus ani pelikulární alveoly) se od nich liší. Někdy se zařazují do širší skupiny Opalinata, která zahrnuje i příbuzné proteromonády (Proteromonadea).

Jejich buňky jsou obrvené, přičemž brvy jsou seřazeny v řadách. Bývají mnohojaderné a mají i mnoho mitochondrií. Celkově tělo totiž dosahuje velkých rozměrů, přestože je tvořeno jednou buňkou. Při dopadu světla na jejich zvrásněný povrch často opaleskují (lesknou se), což jim také dalo název.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia autoři a editory
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia CZ

Opalinidae ( Bósnia )

fornecido por wikipedia emerging languages

Opaline (lat. Opalinidae) je mala grupa osebujnih heterokonta, sada ukljućenih u porodicu Opalinidae, red Slopalinida. Njihovo ime je izvedeno po opalescentnom izgledu ovih mikroskopskih organizama, pod punim sunčeviom svetjetljenjem.[2]

Većina opalina živ kao endokomensali u debelom crevu i kloaki žaba Anura , iako se ponekad nalaze kod riba, gmizavaca, mehkušaca s i insekata . Neobične osobine opalina prvi je primijetio Antoine van Leeuwenhoek , 1683,[3]uz mnogo rasprava u vezi sa njihovim filogenetičkom pozicijom među protistima.

Taksonomija i filogenija

Odnos između opalina i drugih protista predmet je velikih kontroverzi od kraja 19. stoljeća, a još uvijek nije potpuno riješen. U početku su mikroskopisti vjerovali da su hiljad se ritmički pokretnih dlakolikih struktura koje pokrivaju njihovu površinu bile treplje, pa su opaline stavili u Ciliophora. Početkom 20. stoljeća drugi aspekti biologije opalina jasno su ih razlikovali od cilijata[4] i bile su uvrštene u Sarcomastigophora, sa amoebama i bičarima.[5] U 1980-im, detaljna ultrastrukturna studija Opalina ranarum otkrila je da imaju mnoge osobine heterokonti iz porodice Proteromonadidae. Predložen je novi red - Slopalinida Patterson 1985 – koji uključuje članove porodica Proteromonadidae Grassé 1952 i Opalinidae Claus 1874.[6] In 2004, the first reliable opaline genetic sequence data supported the monophyletic nature of the order Slopalinida.[7] Autori te studije smatrali su da su opaline porodica (Opalinidae) iz reda Slopalinida. Sada postoji oko 200 priznatih vrsta opalina u pet rodova:

  • Opalina Purkinje i Valentin 1835,
  • Protoopalina Metcalf 1918,
  • Cepedea Metcalf 1920,
  • Zelleriella Metcalf 1920 i
  • Protozelleriella Delvinquier et al. 1991. Dva dodatna roda, Hegneriella, Earl 1971 i Bezzenbergeria Earl 1973, sljedeći autori nisu smatrali valjanima . (p. 249)[2] Pet prepoznatih rodova razlikuju se po broju jedara, izgledu i položaju jajovoda (dva kratka, srpasto oblikovana reda flagela) i po tome pokrivaju li dugi redovi flagela (zvani "kineti") tijelo ravnomjerno ili ako imaju „ćelavo mjesto“. Zbog razlika u obliku tijela među različitim fazama životnog ciklusa unutar vrste, za razlikovanje rodova, naglašena je potreba posmatranje cjelokupnog oblika tijela – bilo ravnog ili cilindričnog.

Prema francuskom NCBI:

Ostalo:

Životi ciklus

 src=
Protoopalina pingi[1]iz rektuma žaba Hylarana guentheri i Pelophylax nigromaculatus

Kao i kod mnogih parazita životni ciklus opalina je kompleksan [1]. Do sada najopsežnija studija zaključila je da su životni ciklusi 10 vrsta Opalin, jedne Zelleriella i jedne vrste Protoopalina „izvanredno slični“(p. 321).[8] Novija studija otkrila je da kod Cepedea couillardi odgovara standardnom modelu životnog ciklusa opalina, opisanom u nastavku, dok je model Opalina proteus kompletno dovršen u fazi punoglavca – domaćina.[9] O životnim ciklusima opalina kod riba, gmazavaca ili člankonožaca vrlo je malo poznato.

  • Aseksualna faza kod odraslog anura domaćina: Osnovni životni ciklus opalina započinje velikim, višrjedarnim oblikom trofont u kloaki odrasle žabe. Kroz veći dio godine, trofonti rastu i dijele se kontinuirano, dajući više trofonta. Tokom ove faze, diobe održavaju odgovarajući broj jedara. Kako se bliži sezona rasta domaćina, trofoni ulaze u fazu poznatu kao palintomija" – niz ćelijskih dioba s malim ili nikakvim ukupnim rastom ili nuklearnim podjelama. Rezultirajuće opaline, koje postaju postepeno manje, s manje jedara po jedinki, nazivaju se tomonti. U nekom stadiju, mali tomonti se incistiraju, a "ciste" se ispuštaju u okoliš (tj. bazen domaćina anura) zajedno s izmetom.
  • Seksualne i aseksualne faze u domaćinu larve anura: Kada ciste pojedu punoglavci, one se ekcistiraju (izlegu) da nastao gamonat. Gamonti se dijele dalje, uključujući mejotsku podjelu, dajući haploidne gamete. Svaki gamet ima samo jedno jedro i može biti ili mikrogamet ili makrogamet. Konjugacija se događa između jednog mikrogameta i jednog makrogamata, da bi se dobio diploidni zigocist s jednim jedrom. Zigocist ima dvije moguće sudbine. Može seotići zajedno s izmetom domaćina, a ako ga pojede neki drugi punoglavac, ekscistiraće će se (otvoriti) da bi u novom domaćinu bilo više gamonata. Alternativno, zigocist može ekscistirati i u svom izvornom domaćinu i prerasti u višejedarni protrofont. U ovom slučaju, protrofont preraste u trofont i čitav ciklus počinje iznova. Ciklus, od protrofona do ciste, može se dogoditi ili kod pinoglavca ili kod odraslih domaćina. Neki dokazi upućuju na to da prelazi životnog ciklusa opalina mogu biti regulirani putem hormonalnih ciklusa domaćina.[10]

Domaćini i komensalni način života

Opeline nemaju usta, pa se hrane uzimajući hranjive tvari iz svoje okoline pinocitozom. Dok se opaline često nazivaju "parazitima", dva svjedočenja ukazuju na činjenicu da sk zapravo komensali i nisu štetne za domaćine anurane.

  1. Nalaze se skoro isključivo u debelom crijevu i kloaki. Pošto žabe apsorbuju hranjive sastojke iz hrane u tankom criuevu, opaline vjerovatno imaju isti izvor hranjivih tvari. Vjeruje se da naprosto žive od preostalih hranjivih sastojaka u izmetu, što je možda dopunjeno biohemijskim doprinosom bogate bakterijske flore koja također tamo živi.

Čini se da su domaćini, bezrepi vodozemci, u kojima žive kiljade opalina, potpuno zdravi, bez očitih iritacija ili drugih patoloških znakova na zidovima crijeva ili kloake. Objavljeno je samo desetak izvještaja o opalinama u ribama, a još manje kod reptila ili salamandera . Njihovo odsustvo izvan domaćina anura navela je mnoge da nagađaju da su kod ostalih samo slučajna infestacija – možda je, naprimer, infestirana zmija upravo pojela zaraženu žabu. Međutim, opaline su pronađene i u morskim ribama koje nemaju pristup anuranama. Također, populacija opalina u ribljim domaćinima često je velika, što sugerira da se oni vjerojatno razmnožavaju i u ribama kao domaćinima.[11]

Patogenost (ako postoji) opalina u ribljim domaćinima još nije poznata. Jedno istraživanje nije otkrilo iritaciju ili druge patološke znakove na rektalnom epitelu "Symphysodon aequifasciata" infestiranom sa "Protoopalina symphysodonis", ali je nađeno da je "većina zaraženih životinja uginula".[12]

Kulura opalina in vitro

Zabilježeno je uspješno kultiviranje opalina na umjetnim podlogama u razdoblju od mjesec dana ili više.[13] Ova tehnika će snažno pomoći u budućim studijama svih aspekata biologije opalina.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b Li, Weidong; Wang, Chong; Huang, Feng; Li, Ming; Nilsen, Frank; Liu, Huiyu; Xu, Jianlong (2014). "Redescription of Protoopalina pingi Nie, 1935 inhabiting the recta of Hylarana guentheri and Pelophylax nigromaculatus in China". Parasite. 21: 46. doi:10.1051/parasite/2014021. PMC 4160848. PMID 25208482. publikacija otvorenog pristupa - besplatna za čitanje
  2. ^ a b Delvinquier, .L.J.; Patterson, D.J. (1993). "The opalines". u Kreier, Julius P.; Baker, John R. (ured.). Parasitic Protozoa. 3 (2nd izd.). Academic Press. str. 247–325. ISBN 978-0-12-426013-9.
  3. ^ Dobell, C. (1932). Antony van Leeuwenhoek and his "little animals". London: Bale, Sons and Danielson.
  4. ^ Corliss, J.O. (1955). "The opalinid infusorians: Flagellates or ciliates?". Journal of Protozoology. 2 (3): 107–114. doi:10.1111/j.1550-7408.1955.tb02410.x.
  5. ^ Corliss, J.O.; Balamuth, W. (1963). "Consideration of the opalinids as a new superclass in the subphylum Sarcomastigophora". Journal of Protozoology. 10 (Suppl): 26.
  6. ^ Patterson, D.J. (1985). "The fine structure of Opalina ranarum (family Opalinidae): Opalinid phylogeny and classification". Protistologica. 21 (4): 413–428.
  7. ^ Kostka M, Hampl V, Cepicka I, Flegr J (2004). "Phylogenetic position of Protoopalina intestinalis based on SSU rRNA gene sequence". Mol. Phylogenet. Evol. 33 (1): 220–4. doi:10.1016/j.ympev.2004.05.009. PMID 15324850.
  8. ^ Wessenberg, H. (1961). "Studies on the life cycle and morphogenesis of Opalina". University of California Studies in Zoology. 61 (6): 315–370.
  9. ^ Affa'a, F.-M.; Mignot, J.-P.; Amiet, J.-L. (1996). "Morphological and cytological observations on two opalinid endocommensals of Acanthixalus spinosus (Amphibia, Anura)". Canadian Journal of Zoology. 74 (8): 1573–84. doi:10.1139/z96-171.
  10. ^ El Mofty MM, Sadek IA (1975). "The effect of fresh toad bile on the induction of encystation in Opalina sudafricana parasitic in Bufo regularis". Int. J. Parasitol. 5 (2): 219–24. doi:10.1016/0020-7519(75)90032-6. PMID 803935.
  11. ^ Sandon, H. (1980). "Notes on African opalinids (Protozoa, Opalinata). 1. Zelleriella spp". Systematic Parasitology. 1 (3–4): 171–188. doi:10.1007/BF00009844.
  12. ^ Foissner, W.; Schubert, G.; Wilbert, N. (1979). "Morphologie, Infraciliatur und Silberliniensystem von Protoopalina symphysodonis nov. spec. (Protozoa: Opalinata), einer Opalinidae aus dem Intestinum von Symphysodon aequifasciata Pellegrin (Percoidei: Cichlidae.)". Zoologischer Anzeiger. 202 (1–2): 71–85.
  13. ^ Hanamura, K.; Endoh, H. (2001). "Binary fission and encystation of Opalina sp. in axenic medium" (PDF). Zoological Science. 18 (3): 381–7. doi:10.2108/zsj.18.381. (and references cited therein)

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Autori i urednici Wikipedije
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia emerging languages

Opalinidae: Brief Summary ( Bósnia )

fornecido por wikipedia emerging languages

Opaline (lat. Opalinidae) je mala grupa osebujnih heterokonta, sada ukljućenih u porodicu Opalinidae, red Slopalinida. Njihovo ime je izvedeno po opalescentnom izgledu ovih mikroskopskih organizama, pod punim sunčeviom svetjetljenjem.

Većina opalina živ kao endokomensali u debelom crevu i kloaki žaba Anura , iako se ponekad nalaze kod riba, gmizavaca, mehkušaca s i insekata . Neobične osobine opalina prvi je primijetio Antoine van Leeuwenhoek , 1683,uz mnogo rasprava u vezi sa njihovim filogenetičkom pozicijom među protistima.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Autori i urednici Wikipedije
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia emerging languages

Opalinīdas ( Letão )

fornecido por wikipedia LV
 src=
Opalinīdas (Protoopalina pingi)

Opalinīdas (lat. Opalinata) ir vienšūņu apakštips, kura pārstāvjiem ir vairāki kodoli un vicu rindas. Ilgu laiku opalinīdas pieskaitīja infuzorijām sakarā ar to, ka daudzās vicas tika interpretētas kā skropstiņu aparāts. Taču pašreizējā informācija par opalinīdu uzbūvi un fizioloģiju apgāž uzskatus par to radniecību ar infuzorijām. Opalinīdu kodoli ir vienādi, bet infuzorijām ir novērojams kodolu dimorfisms. Arī opalinīdu dzimumprocess ir kopulācija, nevis konjugācija, kā tas ir infuzorijām. Tas viss ļāva izdalīt opalinīdas kā atsevišķu grupu. Opalinīdas ir abinieku endokomensāļi. Opalinīdu apakštips iekļauj sevī tikai vienu klasi un vienu kārtu. Tipisks opalinīdu pārstāvis ir varžu opalīna (Opalina ranarum).

Kādu laiku opalinīdas tika uzskatītas par savienojošo posmu starp vicaiņiem un infuzorijām. Bet šis uzskats ir novecojis sakarā ar atšķirībām kodolu uzbūvē (nav kodolu dimorfisma). Infraciliatūra skaidri atšķiras no infuzorijās sastopamajiem struktūrelementiem.

Vairošanās

Opalinīdu dzīves cikls ir samērā sarežģīts. Trofiskās formas var gandrīz vienmēr atrast pieaugušajos saimniekos. Taču abinieku pārošanās laikā vienšūņi ātri vairojas pārmaiņus gareniski un šķērseniski daloties. Tādā veidā savairotajiem organismiem ir tikai neliels kodolu skaits un tikai dažas vicu rindas. Ir uzskats, ka šī ātrā vairošanās tiek iniciēta un kontrolēta ar saimnieka hormoniem. Šajā dalīšanās ciklā izveidojušās sīkās šūnas pēc tam izveido cistas ar 3—6 kodoliem, kuras pēc tam varde izdala ārā. Cistas, kuras vairākas nedēļas spēj izdzīvot ūdenī pēc tam norij izšķīlušies kurkuļi. Viņu zarnu traktā opalinīdas atcistojas un pēc dažām gareniskās dalīšanās reizēm, kuru laikā kodolā, domājams, notiek mejozes procesi, izveidojas sīkas mikrogametas un lielākas makrogametas. Mikro- un makrogametas saplūst cita ar citu un izveidojas cista, kas atkal tiek izvadīta ūdenī. Pēc atkārtotas norīšanas un iziešanas caur kurkuļa zarnu traktu var vēlreiz izveidoties jauna gametu paaudze, vai arī sākties lielo trofisko formu attīstība. Bez tam var izveidoties arī neauglīgo cistu stadija. Tik atšķirīgas attīstības iespējas šajā dzīves cikla etapā, acīmredzams, nodrošina ļoti efektīvu kurkuļu inficēšanos.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia autori un redaktori
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia LV

Opalinīdas: Brief Summary ( Letão )

fornecido por wikipedia LV
 src= Opalinīdas (Protoopalina pingi)

Opalinīdas (lat. Opalinata) ir vienšūņu apakštips, kura pārstāvjiem ir vairāki kodoli un vicu rindas. Ilgu laiku opalinīdas pieskaitīja infuzorijām sakarā ar to, ka daudzās vicas tika interpretētas kā skropstiņu aparāts. Taču pašreizējā informācija par opalinīdu uzbūvi un fizioloģiju apgāž uzskatus par to radniecību ar infuzorijām. Opalinīdu kodoli ir vienādi, bet infuzorijām ir novērojams kodolu dimorfisms. Arī opalinīdu dzimumprocess ir kopulācija, nevis konjugācija, kā tas ir infuzorijām. Tas viss ļāva izdalīt opalinīdas kā atsevišķu grupu. Opalinīdas ir abinieku endokomensāļi. Opalinīdu apakštips iekļauj sevī tikai vienu klasi un vienu kārtu. Tipisks opalinīdu pārstāvis ir varžu opalīna (Opalina ranarum).

Kādu laiku opalinīdas tika uzskatītas par savienojošo posmu starp vicaiņiem un infuzorijām. Bet šis uzskats ir novecojis sakarā ar atšķirībām kodolu uzbūvē (nav kodolu dimorfisma). Infraciliatūra skaidri atšķiras no infuzorijās sastopamajiem struktūrelementiem.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia autori un redaktori
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia LV

Opalinidae ( Norueguês )

fornecido por wikipedia NO
Question book-new.svg
Denne artikkelen mangler kildehenvisninger, og opplysningene i den kan dermed være vanskelige å verifisere. Kildeløst materiale kan bli fjernet. Helt uten kilder. (10. okt. 2015)
 src=
Protoopalina pingi (Opalinidae)

Opalinidae er en liten familie av protister, som tilhører ordenen Slopalinida. De fleste opalinider liver i fordøyelsessystemet til springpadder (frosker og padder), men noen parasitterer også fisk, krypdyr, bløtdyr og insekter.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia forfattere og redaktører
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia NO

Opalinidae: Brief Summary ( Norueguês )

fornecido por wikipedia NO
 src= Protoopalina pingi (Opalinidae)

Opalinidae er en liten familie av protister, som tilhører ordenen Slopalinida. De fleste opalinider liver i fordøyelsessystemet til springpadder (frosker og padder), men noen parasitterer også fisk, krypdyr, bløtdyr og insekter.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia forfattere og redaktører
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia NO

Opaliny ( Polonês )

fornecido por wikipedia POL

Opaliny (Opalinidae) – monotypowa gromada, rząd i rodzina stramenopilów. Z powodu licznych rzęsek pokrywających ciało uprzednio zaliczane do orzęsków; w 1975 należały do wiciowców[2], a obecny przydział nadano w 1999.

Długość ciała wynosi do 1,3 mm, pokryte rzęskami. Przedstawiciele rodzaju Opalina osiągają 90-500 μm długości[3]. W plazmie opalin występują co najmniej dwa jądra (jak u Zelleriella), mogą być bardzo liczne (np. u Cepedea). Żyją głównie w tylnych odcinkach jelit płazów, także gadów i ryb[3]. Żywią się resztkami organicznymi. Występuje przemiana pokoleń zsynchronizowana z cyklem życiowym żywiciela[2]; opaliny są neutralne wobec żywiciela[3].

Przypisy

  1. Publikacja w otwartym dostępie – możesz ją bezpłatnie przeczytać WeidongW. Li WeidongW. i inni, Redescription of Protoopalina pingi Nie, 1935 inhabiting the recta of Hylarana guentheri and Pelophylax nigromaculatus in China, „Parasite”, 21, 2014, s. 46, DOI: 10.1051/parasite/2014021, ISSN 1776-1042, PMID: 25208482, PMCID: PMC4160848 [dostęp 2017-04-21] (ang.).1 stycznia
  2. a b praca zbiorowa: Encyklopedia Powszechna PWN. T. 3. M-R. Warszawa: Państwowe Wydawnictwo Naukowe, 1975, s. 378-379.
  3. a b c opalinid. Encyclopaedia Britannica Online. [dostęp 6 maja 2014].
licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Autorzy i redaktorzy Wikipedii
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia POL

Opaliny: Brief Summary ( Polonês )

fornecido por wikipedia POL

Opaliny (Opalinidae) – monotypowa gromada, rząd i rodzina stramenopilów. Z powodu licznych rzęsek pokrywających ciało uprzednio zaliczane do orzęsków; w 1975 należały do wiciowców, a obecny przydział nadano w 1999.

Długość ciała wynosi do 1,3 mm, pokryte rzęskami. Przedstawiciele rodzaju Opalina osiągają 90-500 μm długości. W plazmie opalin występują co najmniej dwa jądra (jak u Zelleriella), mogą być bardzo liczne (np. u Cepedea). Żyją głównie w tylnych odcinkach jelit płazów, także gadów i ryb. Żywią się resztkami organicznymi. Występuje przemiana pokoleń zsynchronizowana z cyklem życiowym żywiciela; opaliny są neutralne wobec żywiciela.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Autorzy i redaktorzy Wikipedii
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia POL

Opalinidler ( Turco )

fornecido por wikipedia TR

Opalinata ya da Opalinida genellikle kurbağaların sindirim sistemlerinde bulunan parazitik tekhücreli canlılardır. Vücut yüzeylerinde sil ya da kamçılar bulunur. Çoğalmaları bölünerek gerçekleşen eşeysiz ve gametler yoluyla gerçekleşen eşeyli bölünmeden meydana gelir. Mastigophora'nın yaklaşık 400 türü bilinen bir alt sınıfıdır.

Cinsler

Stub icon Protistler ile ilgili bu madde bir taslaktır. Madde içeriğini geliştirerek Vikipedi'ye katkıda bulunabilirsiniz.
licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia yazarları ve editörleri
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia TR

Opalinidler: Brief Summary ( Turco )

fornecido por wikipedia TR

Opalinata ya da Opalinida genellikle kurbağaların sindirim sistemlerinde bulunan parazitik tekhücreli canlılardır. Vücut yüzeylerinde sil ya da kamçılar bulunur. Çoğalmaları bölünerek gerçekleşen eşeysiz ve gametler yoluyla gerçekleşen eşeyli bölünmeden meydana gelir. Mastigophora'nın yaklaşık 400 türü bilinen bir alt sınıfıdır.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia yazarları ve editörleri
original
visite a fonte
site do parceiro
wikipedia TR

Опалины ( Russo )

fornecido por wikipedia русскую Википедию
Запрос «Opalinata» перенаправляется сюда. На эту тему нужна отдельная статья.
Группа: SAR
Группа: Страменопилы
Тип: Bigyra
Надкласс: Opalinata
Класс: Опалины
Международное научное название

Opalinea Wenyon, 1926

Wikispecies-logo.svg
Систематика
на Викивидах
Commons-logo.svg
Изображения
на Викискладе
ITIS 43847NCBI 94701EOL 2863939

Опали́ны[1] (лат. Opalinea)класс[2] эукариотических одноклеточных организмов, имеющих крупные клетки, множество жгутиков и от 2 до нескольких сотен ядер. Включает 4 рода: Opalina[en], Cepedea[en], Protoopalina[en], Zelleriella и Protozelleriella. Опалины обитают исключительно в кишечнике земноводных и некоторых других животных[3].

Строение

 src=
Строение Cepedea longa

Опалины представляют собой очень крупные (иногда достигающие длины 3 мм) одноклеточные организмы, имеющие от 2 до нескольких сотен ядер и покрытые тысячами коротких жгутиков, напоминающих реснички. Жгутики организованы в продольные ряды (кинеты), и характер их биения похож на биение ресничек инфузорий. Между кинетами поверхность клетки имеет вид гребней, укреплённых микротрубочками. Между продольными рядами микротрубочек обнаруживаются многочисленные везикулы. Когда отражённый свет проходит через эти гребни, происходит интерференция света, приводящая к красивой опалесценции, за что эта группа простейших и получила своё название. Специальных приспособлений для заглатывания пищи у опалин нет, и питательные вещества всасываются всей поверхностью клетки путём пиноцитоза. Образовавшиеся везикулы сливаются друг с другом в центре клетки, формируя крупные пищеварительные вакуоли[en] диаметром до 4 мкм. Описаны уплощённые экзоцитозные везикулы. Кристы в митохондриях трубчатые, и часто рядом с митохондриями находятся липидные капли[4][1].

Роды опалин различаются двумя характеристиками: формой клетки (цилиндрическая или уплощённая) и числом ядер (2 или множество). Opalina (уплощённые клетки) и Cepedea (цилиндрические клетки) имеют много ядер, а уплощённая Zelleriella и цилиндрическая Protoopalina — два ядра. Род Protozelleriella был описан последним (в 1991 году) и похож на Zelleriella (в частности, тоже имеет 2 ядра), однако его представители имеют гиалиновое окаймление, которое лишено жгутиков. У опалин с двумя ядрами сами ядра значительно крупнее, чем у опалин со множеством ядер[3].

Клетки опалин делятся закрытым митозом, при котором ядерная оболочка не разрушается и веретено деления образуется внутри ядра. При делении плоскость деления проходит между кинетами и делит клетку на две равные части. У Zelleriella цитокинез предшествует кариокинезу, и вначале образуются одноядерные дочерние клетки, ядра которых затем делятся на два. У многоядерных опалин ядра делятся асинхронно[5][6].

Жизненный цикл

Жизненный цикл опалин довольно сложен. Многоядерные трофонты обнаруживаются у взрослых лягушек на протяжении всего года, однако в сезон спаривания численность опалин резко возрастает за счёт активного деления клеток без последующего роста (палинтомии). Считается, что активное деление опалин стимулируется гормонами хозяина. Образующиеся мелкие особи (малоядерные трофонты) имеют лишь несколько ядер и фрагменты кинет. Далее малоядерные трофонты инцистируются, и цисты попадают во внешнюю среду вместе с фекалиями. Цисты имеют сферическую форму и достигают от 20 до 45 мкм в диаметре; внутри цист содержится от 4 до 8 ядер. Цисты сохраняют жизнеспособность в пресной воде ещё несколько недель. Когда цисты заглатываются головастиками, из них выходят подвижные малоядерные трофонты. В кишечнике они несколько раз делятся, в том числе и мейозом с образованием узких микрогамет и крупных макрогамет. Микрогаметы имеют узкий «хвост», лишённый ресничек и, по-видимому, обладающий липкими свойствами. Микрогаметы плывут к макрогаметам «хвостом» вперёд и с помощью него закрепляются на макрогаметах. Гаметы сливаются с образованием диплоидной зиготы, которая инцистируется и выходит во внешнюю среду вместе с фекалиями. Если она снова попадает в головастика, то происходит повторное образование гамет, а если во взрослую лягушку или в головастика последней стадии перед метаморфозом, то образуются крупные многоядерные трофонты посредством роста и множественных делений ядер малоядерных трофонтов[7][8].

Распространение и экология

Все опалины являются эндобионтами пойкилотермных позвоночных — как правило, лягушек, реже тритонов, рыб и рептилий[6]. Считается, что рептилии заражаются опалинами, поедая инфицированных лягушек. Опалины населяют задний отдел кишечника и поедают непатогенных комменсалов. Опалины, по-видимому, не причиняют никакого вреда своим хозяевам. Опалин можно обнаружить на всех континентах, однако они наиболее разнообразны в тропиках и субтропиках, где сконцентрировано основное разнообразие их хозяев. Представители Zelleriella не обнаруживаются в палеарктике, Opalina и Cepedea крайне редки в Австралии, а Protozelleriella встречается только в Африке. Лабораторных культур опалин пока не существует, но иногда опалины рода Protoopalina поселяются в кишечнике модельного объекта — лягушки Xenopus laevis, которых выращивают в лаборатории. Выделенные из организма хозяина опалины могут жить в лаборатории в течение нескольких недель[9]. Иногда в опалинах обитают амёбы рода Entamoeba[en]. Некоторые другие паразиты лягушек питаются опалинами, например, трематода Diplodiscus temperatus истребляет опалин в кишечнике взрослых лягушек[10].

История изучения

Впервые опалин, по-видимому, увидел ещё Левенгук в 1683 году, когда изучал фекалии лягушек и обнаружил в них множество подвижных клеток Cepedea dimidiata. Род Opalina был выделен Пуркинье и Валентином в 1835 году. В течение XIX века опалины изучались многими учёными, в частности, Целлером, опубликовавшим свой труд по опалинам в 1877 году. В течение первой половины XX века опалинами активно занимался Меткальф. Он выделил 3 рода опалин и высказал гипотезу о близком родстве опалин и инфузорий[11].

Связи опалин с другими протистами долго были загадкой. Из-за поверхностного сходства с инфузориями учёные XIX века поместили опалин в эту группу. В 1918 году было предложено выделить опалин в самостоятельный подтип Protociliata в пределах типа инфузорий, который противопоставлялся «настоящим» инфузориям. Некоторые учёные рассматривали опалин как промежуточное звено между жгутиконосцами и инфузориями. Наличие двух или множества ядер, наличие кинет и половой процесс, присущие опалинам, долго рассматривались в качестве черт, которыми обладал гипотетический предок инфузорий[12]. В середине XX века появились работы, утверждавшие, что опалины наиболее близки к жгутиконосцам, а не к инфузориям[11].

Ситуация резко изменилась после исследования клеток опалин с помощью электронной микроскопии. Оказалось, что опалинам наиболее близки протисты родов Proteromonas[en] и Karotomorpha[en], которых вместе с опалинами было предложено объединить в новый порядок Slopalinida, по некоторым чертам строения очень близкий к страменопилам. Первый филогенетический анализ также подтвердил включение опалин в состав страменопил. Оказалось также, что к Slopalinida очень близки протисты рода Blastocystis[en][12].

Эволюция и систематика

Тесная связь опалин и лягушек свидетельствует о том, что основная радиация опалин происходила в мезозое. Двуядерные формы считаются более примитивными, и многоядерные опалины иногда объединяют в монофилетическую группу. Родственные связи между двуядерными опалинами неясны, однако существует гипотеза, что Protozelleriella является наиболее примитивной опалиной[12].

По состоянию на июнь 2018 года семейство Opalinidae выделяются в монотипические порядок Opalinida и класс Opalinea (опалины), последний включён в надкласс Opalinata, который кроме него содержит классы Blastocystea и Proteromonadea. Сам надкласс Opalinata входит в состав подтипа Opalozoa типа Bigyra[en] из группы страменопил[13].

Примечания

  1. 1 2 Хаусман и др., 2010, с. 97.
  2. Ruggiero M. A., Gordon D. P., Orrell T. M., Bailly N., Bourgoin T., Brusca R. C., Cavalier-Smith T., Guiry M. D., Kirk P. M. Correction: A Higher Level Classification of All Living Organisms (англ.) // PLOS ONE. — 2015. — 11 June (vol. 10, no. 6). — P. e0130114. — ISSN 1932-6203. — DOI:10.1371/journal.pone.0130114. [исправить]
  3. 1 2 Handbook of the Protists, 2017, p. 93.
  4. Handbook of the Protists, 2017, p. 99—101.
  5. Handbook of the Protists, 2017, p. 102.
  6. 1 2 Хаусман и др., 2010, с. 99.
  7. Хаусман и др., 2010, с. 99—100.
  8. Handbook of the Protists, 2017, p. 103—104.
  9. Handbook of the Protists, 2017, p. 108.
  10. Handbook of the Protists, 2017, p. 95—96, 98—99.
  11. 1 2 Handbook of the Protists, 2017, p. 97.
  12. 1 2 3 Handbook of the Protists, 2017, p. 108—110.
  13. Надкласс Opalinata (англ.) в Мировом реестре морских видов (World Register of Marine Species) 15.07.2018.
licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Авторы и редакторы Википедии

Опалины: Brief Summary ( Russo )

fornecido por wikipedia русскую Википедию

Опали́ны (лат. Opalinea) — класс эукариотических одноклеточных организмов, имеющих крупные клетки, множество жгутиков и от 2 до нескольких сотен ядер. Включает 4 рода: Opalina[en], Cepedea[en], Protoopalina[en], Zelleriella и Protozelleriella. Опалины обитают исключительно в кишечнике земноводных и некоторых других животных.

licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Авторы и редакторы Википедии

오팔리나목 ( Coreano )

fornecido por wikipedia 한국어 위키백과

오팔리나목(Opalinida 또는 Slopalinida)은 오팔리나강에 속하는 부등편모조류 목의 하나이다.

하위 분류

각주

  1. Li, Weidong; Wang, Chong; Huang, Feng; Li, Ming; Nilsen, Frank; Liu, Huiyu; Xu, Jianlong (2014). “Redescription of Protoopalina pingi Nie, 1935 inhabiting the recta of Hylarana guentheri and Pelophylax nigromaculatus in China”. 《Parasite》 21: 46. doi:10.1051/parasite/2014021. PMC 4160848. PMID 25208482.
 title=
licença
cc-by-sa-3.0
direitos autorais
Wikipedia 작가 및 편집자