Divlji konj Przewalskoga (prševalskijev konj; lat. Equus (Equus) przewalskii; sin. Equus caballus przewalskii, Equus ferus przewalskii), poznat i kao Takhi[1] ili Džungarski konj (ali i Azijski divlji konj, Mongolski divlji konj, te povijesno zastarjeli naziv Mongolski tarpan), je rijetka podvrsta divljeg konja ili posebna vrsta koji obitava jedino u stepama Središnje Azije (Kina i Mongolija)[2].
U jednom trenutku je ova vrsta izumrla u divljini, te je populacija obnovljena primjercima koji su živjeli u zoološkim vrtovima, puštanjem na slobodu 9 konja u nacionalnom parku Khustain Nuruu (Mongolija), Kini i drugim zemljama. Procjenjuje se, da danas slobodno živi oko 300 jedinki u Mongoliji (1.500 prema popisu 2005[3].) dok je u Kini posljednji put zapažen 1966. godine, zbog čega je osnovano uzgajalište ovih konja u Xinjiangu. Zbog toga je 1996. godine upisan na IUCN-ov crveni popis kritično ugroženih vrsta (CR), ali je nakon uspješne obnove populacije 2011. godine unaprijeđen u kategoriju ugrožena vrsta[4].
Kako su većina današnjih divljih konja, poput američkih mustanga ili australijskih brumbyja, zapravo domaći konji koji su pobjegli i prilagodili se životu u divljini, divlji konj Przewalskoga je jedina vrsta konja koja nikada nije uspješno pripitomljena i ostala je divljom, te je najsličniji izvornom obliku domaćih konja.
Divlji konj Przewalskoga je kratkih nogu i zdepaste građe, u odnosu na domaće konje. Obično su visoki oko 132 cm, dugi oko 2,1 m, duljine repa od oko 90 cm, i teže oko 300 kg. Krzno im je uglavnom ugrasto s tamnijim nogama, repom, grivom i bijelim dijelovima oko njuške i stomaka,
U divljini ovi konji žive u krdima koje čini dominantni par, pastuh i kobila, te druge kobile za razmnožavanje. Obitavaju na jasno određenom području (kojega pastusi obilježavaju nuždom) u kojemu mogu u ispaši i pojenju prijeći od 5-10 km dnevno. Područja se mogu preklapati s područjima drugih krda jer pastusi bolje brane svoje kobile nego teritorij. Noću se okupe i spavaju oko četiri sata.[5]
Divlji konj Przewalskoga (prševalskijev konj; lat. Equus (Equus) przewalskii; sin. Equus caballus przewalskii, Equus ferus przewalskii), poznat i kao Takhi ili Džungarski konj (ali i Azijski divlji konj, Mongolski divlji konj, te povijesno zastarjeli naziv Mongolski tarpan), je rijetka podvrsta divljeg konja ili posebna vrsta koji obitava jedino u stepama Središnje Azije (Kina i Mongolija).
Divlji konj Przewalskoga u zoološkom vrtu Battle Creek Michigan (SAD) Divlji konj Przewalskoga u Mongoliji Krdo perševalskijevih konja u zoološkom vrtu (Njemačka)U jednom trenutku je ova vrsta izumrla u divljini, te je populacija obnovljena primjercima koji su živjeli u zoološkim vrtovima, puštanjem na slobodu 9 konja u nacionalnom parku Khustain Nuruu (Mongolija), Kini i drugim zemljama. Procjenjuje se, da danas slobodno živi oko 300 jedinki u Mongoliji (1.500 prema popisu 2005.) dok je u Kini posljednji put zapažen 1966. godine, zbog čega je osnovano uzgajalište ovih konja u Xinjiangu. Zbog toga je 1996. godine upisan na IUCN-ov crveni popis kritično ugroženih vrsta (CR), ali je nakon uspješne obnove populacije 2011. godine unaprijeđen u kategoriju ugrožena vrsta.
Kako su većina današnjih divljih konja, poput američkih mustanga ili australijskih brumbyja, zapravo domaći konji koji su pobjegli i prilagodili se životu u divljini, divlji konj Przewalskoga je jedina vrsta konja koja nikada nije uspješno pripitomljena i ostala je divljom, te je najsličniji izvornom obliku domaćih konja.
Divlji konj Przewalskoga je kratkih nogu i zdepaste građe, u odnosu na domaće konje. Obično su visoki oko 132 cm, dugi oko 2,1 m, duljine repa od oko 90 cm, i teže oko 300 kg. Krzno im je uglavnom ugrasto s tamnijim nogama, repom, grivom i bijelim dijelovima oko njuške i stomaka,
U divljini ovi konji žive u krdima koje čini dominantni par, pastuh i kobila, te druge kobile za razmnožavanje. Obitavaju na jasno određenom području (kojega pastusi obilježavaju nuždom) u kojemu mogu u ispaši i pojenju prijeći od 5-10 km dnevno. Područja se mogu preklapati s područjima drugih krda jer pastusi bolje brane svoje kobile nego teritorij. Noću se okupe i spavaju oko četiri sata.