Divlja svinja je bliski rođak domaće svinje, živi u čoporima uglavnom oko vlažnih šuma. To je krupna divljač koja se dosta lovi kod nas jer je veoma brojna. Za tu brojnost je zaslužan veći broj mladih u leglu i nedostatak prirodnih neprijatelja. Izuzetno brzo trči a dobar je i plivač. Po načinu ishrane spada u svaštojede, što znači da će pored hrane biljnog porekla pojesti životinje koje uspiju uhvatiti, pa će čak jesti i lešine.
Odrasli primjerci mogu biti visoki od 90-100 cm, a dugački od 120-160 cm. Masa im varira u zavisnosti od godišnjih doba i može da pređe 200 kg kod vepra, dok krmače mogu biti teže od 150 kg. Zubi, očnjaci, su tako postavljeni u vilici da se donji, sjekači, uvijek preklapaju sa gornjim, brusačima, i na taj način se oštre. Pravu trofejnu vrijednost očnjaci kod veprova dostižu tek u petoj godini. Divlja svinja ima boju krzna smeđe boje, tako da se uklapa u okolinu. Mladi, kada se oprase, imaju karakteristične uzdužne pruge koje im ostaju do drugog mjeseca.
Ženke postaju polno zrele sa 10 mjeseci, a mužjaci koji mjesec kasnije. Međutim, ne pare se prije navršenih 18 meseci, osim ako nije došlo do poremećaja prirodne ravnoteže. Period tjeranja divlje svinje se odvija od polovine novembra do početka februara. U tom periodu može da dođe do borbi između mužjaka, jer glavna ženka obilježi teritoriju na više mjesta i to je znak da će sve ženke iz čopora biti u tjeranju za dvije sedmice. Poslije borbi sa drugim mužjacima, najjači vepar ostaje sa čoporom oko mjesec dana i za to vrijeme upari sve ženke iz čopora. Poslije tog perioda se vraća usamljeničkom životu.
Divlja svinja je bliski rođak domaće svinje, živi u čoporima uglavnom oko vlažnih šuma. To je krupna divljač koja se dosta lovi kod nas jer je veoma brojna. Za tu brojnost je zaslužan veći broj mladih u leglu i nedostatak prirodnih neprijatelja. Izuzetno brzo trči a dobar je i plivač. Po načinu ishrane spada u svaštojede, što znači da će pored hrane biljnog porekla pojesti životinje koje uspiju uhvatiti, pa će čak jesti i lešine.