穗花牡荆

Vitex agnus-castus (kaluđerski biber, drvo čednosti) jeste biljna vrsta iz reda Vitex, porodice Lamiaceae. Poznata je i kao konopljika i divlji biber, a navodno slabi libido. To mišljenje se odrazilo i na njeno latinsko ime: angus - janje iz grčkog ἁγνός i castus - djevičanski. Prvobitni prostor koji je naseljavala ova biljka se protezao od područja oko Sredozemnog mora preko Male Azije do Krima, da bi se danas kultivisala u mnogim područjima umjerene i suptropske klime.

Osobine

Grm može narasti do četiri metra i imati svijetlosmeđe izdanke. Listovi stoje nasuprost te su skupljeni u obliku ruke sa 5 do 7 listova. Cvijetovi su malehni, sastavljeni od gusto poredanih cvatova različitih boja, od ljubičaste, plave, roze do bijele. Po rasporedu listova, veoma je slična konoplji, te često može doći do zabune. Mesnati crveno-crni plodovi se koriste kao začin i anafrodizijak. Plod se sastoji od četverosjemene bobice. Cvjeta od jula do augusta. Najčešće se može naći na vlažnim mjestima i ušćima rijeka.

Historija

U vrtovima samostana tokom srednjeg vijeka, pored začinskih i ljekovitih biljaka, rasle su i biljne vrste koje su služile za odvraćanje od svjetovne ljubavi. Stanovnici samostana, redovnici i časne sestre, imali su pristup ljekovitim receptima starih sredozemnih kultura. Upoznali su mnoge biljke, koje su još svećenici stare Grčke koristili kao biljke za održavanje morala i etike. Između ostalih, Pedanius Dioscorides je opisao vrste i njihovu primjenu^[1]:

„Agnos … među Rimljanima poznat i kao divlji biber, je jedno grmoliko drvo, koje raste na ušćima rijeka i stjenovitim obalama _ Nazivaju ga Agnos, jer je kod Tesmoforijskih žena, koje su održavale svoju čast i moral, služio kao napitak, koji ograničava volju za seksom.“

Monasi su uzimali ljuto sjeme ove biljke kao začin, a ujedno je imalo i prihvatljiv popratni efekat. U grčkim legendama, Vitex se smatrao simbolom čednog braka, jer se vjerovalo da je božica Hera rođena na ostrvu Samos upravo ispod jednog grma Vitexa. U srednjem vijeku Vitex je postao simbolom povućenog života monaha.

Pier Andrea Mattioli (Matthiolus) opisuje ovu biljku u svojoj knjizi o bilju iz 1626 godine: ...ne daje blagotvorni efekat samo sjeme, nego i listovi i cvjetovi, a također nije ih potrebno samo jesti, dovoljno ih je samo prosuti po krevetu.

Upotreba

Koristila se hiljadama godina zbog povoljnog uticaja na hormonalni sistema kod žena. Moderne studije su potvrdile ovaj efekat.^[2] Ekstrakti i ostali proizvodi od Vitexa se koriste više od 50 godina za liječenje širokog spektra ginekoloških problema i drugih ženskih zdravstvenih problema. Podaci iz kliničke studije podržavaju korištenje Vitexa za simptomatično liječenje predmenstrualnog sindroma (PMS) i cikličke boli u grudima.^[3]

Ne preporučuje se korištenje Vitexa za vrijeme trudnoće, zbog mogućih komplikacija.^[4][5]

Hemijski sastav

Hemijskom analizom je dokazano pristustvo flavonoida, alkaloida, diterpenoida, viteksina i kasticina, te steroidnih hormonskih komponenti.^[6]

Η Λυγαριά (επιστ. ονόμ.: Άγνος η κοινή, Άγνος ο αγνός^[1]) είναι θάμνος πολύ διαδεδομένος στην ελληνική ύπαιθρο. Το όνομά της οφείλεται στα ευλύγιστα κλαδιά της. Ο όρος agnus–castus προέρχεται από την ελληνική ἁγνός («αγνός») και τη λατινική castus («αγνός»)^[2]. Η λυγαριά μπορεί να φτάσει σε ύψος τα τρία μέτρα. Τα άνθη της αναπτύσσονται στις κορυφές των μίσχων διαμορφώνοντας ένα κωνικό σχήμα. Έχουν χρώμα συνήθως μωβ, αλλά και λευκό. Τα φύλλα της λυγαριάς είναι λογχοειδή και ανά πέντε ενωμένα με τον κεντρικό βλαστό

Η λυγαριά συναντάται σε χαμηλά υψόμετρα και παραθαλάσσιες περιοχές. Ανθίζει από τα τέλη καλοκαιριού μέχρι και τον Νοέμβριο. Συχνά καλλιεργείται και ως καλλωπιστικό σε κήπους και γλάστρες.

Πηγές

• Αγριολούλουδα της Ελλάδας. Εκδόσεις Mediterraneo. ISBN 960-8227-71-2.

Παραπομπές