Pasji trn (Vučji trn, vukodržica; lat. Hippophae rhamnoides; sin.: Elaeagnus rhamnoides), biljna je vrsta iz obitelji Elaeagnaceae ili zlolesinovki. Zimzelen je trnovit grm visine između 1 do 6 m, a može biti i u obliku guste šikare. Muški i ženski cvjetovi rastu na odvojenim grmovima.
Postoji i veliki broj kultiviranih odlika,od kojih su neke samooplodne("Friesdorfer Orange","Dorana","Leikora","Auslese Rugen","Frugana","Novost Altaja","Dar Katuni","Obilnaja","Velikan","Vitaminnaja","Jantarnaja,"Samorodok").[1] Uzgojem pasjeg trna kao voćke najranije su se bavili u bivšem Sovjetskom Savezu, već početkom pedesetih godina prošlog stoljeća ( do danas razvijeno je više od 30 uzgojnih odlika), te u Njemačkoj Demokratskoj republici oko 1971. U ondašnjoj Zapadnoj Njemačkoj uzgoj je započeo oko 10 godina kasnije.[2]
Plod je narančasto-crvene boje i vrlo bogat karotinom i vitaminima C, E (alfa tokoferol) i F. Od pulpe vučjeg trna proizuvodi se ulje koje sadrži prirodne pigmente karotenoide, tokoferol, fitosterol i palitoleinske kiseline. Djeluje protuupalno i baktericidno i pomaže u zacjeljivanju ožiljaka[3].Danas se biljka zbog svojih svojstava i naveliko uzgaja,najviše u Kini.U Europi su najveće uzgojne površine u Francuskoj i Njemačkoj.
Kod nas je samonikao pasji trn rijetka biljka,eventualno se nađe na obalama Drave i Dunava.
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Звонарев, Н. М. Облепиха, жимолость, ирга. Москва 2011. ISBN 978-5-227-02705-4
Dubrovin,I. Celitelnaja oblepiha,Moskva 2005.
Nedovršeni članak Pasji trn (biljna vrsta) koji govori o biljkama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Pasji trn (Vučji trn, vukodržica; lat. Hippophae rhamnoides; sin.: Elaeagnus rhamnoides), biljna je vrsta iz obitelji Elaeagnaceae ili zlolesinovki. Zimzelen je trnovit grm visine između 1 do 6 m, a može biti i u obliku guste šikare. Muški i ženski cvjetovi rastu na odvojenim grmovima.
Postoji i veliki broj kultiviranih odlika,od kojih su neke samooplodne("Friesdorfer Orange","Dorana","Leikora","Auslese Rugen","Frugana","Novost Altaja","Dar Katuni","Obilnaja","Velikan","Vitaminnaja","Jantarnaja,"Samorodok"). Uzgojem pasjeg trna kao voćke najranije su se bavili u bivšem Sovjetskom Savezu, već početkom pedesetih godina prošlog stoljeća ( do danas razvijeno je više od 30 uzgojnih odlika), te u Njemačkoj Demokratskoj republici oko 1971. U ondašnjoj Zapadnoj Njemačkoj uzgoj je započeo oko 10 godina kasnije.
Plod je narančasto-crvene boje i vrlo bogat karotinom i vitaminima C, E (alfa tokoferol) i F. Od pulpe vučjeg trna proizuvodi se ulje koje sadrži prirodne pigmente karotenoide, tokoferol, fitosterol i palitoleinske kiseline. Djeluje protuupalno i baktericidno i pomaže u zacjeljivanju ožiljaka.Danas se biljka zbog svojih svojstava i naveliko uzgaja,najviše u Kini.U Europi su najveće uzgojne površine u Francuskoj i Njemačkoj.
Kod nas je samonikao pasji trn rijetka biljka,eventualno se nađe na obalama Drave i Dunava.