Smreka (latinski: Juniperus communis - Obična kleka), jeste vrsta četinjača u rodu kleka, iz porodice čempresovki. Ima najveću geografsku raširenost od bilo koje druge drvenaste biljke, sa cirkumpolarnom distribucijom u svježe-umjerenom sjevernom hemisferom od arktičkog juga u planinama do oko 30° SGŠ u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji. Relikt populacije mogu se naći na Atlas planinana u Africi.
Juniperus communis je malo četinarsko zimzeleno drvo ili žbun, vrlo promjenljiv u obliku, u rasponu od 10 m rjeđe 16 m visok do niskog, često širi žbunje u izloženim mjestima. Ima lišće poput iglica u trubama od tri; lišće je zeleno, s bijelim prugama na unutarnjoj površini, koje nikad ne dostiže odraslo lišće.[1]:55 Smreka je episkopalna, sa muškim i ženskim cvjetovima, koje se oprašuju vjetrom između odvojenih biljaka.
Plod se naziva smrekova boba, izgleda poput bobice. Sprva je zelen, a sazrijeva za 18 mjeseci u ljubičasto-crni sa plavom voštanom prevlakom; plodovi su sferični, prečnika 4–12 mm i obično imaju tri (ponekad šest) mesnatih spojenih ljuski, svaka ljuska sa jednom sjemenkom. Sjemenke se raširuju (raspršuju) kada ptice jedu cvjetove, probavljajući mesnate ljuske i izbacujući mehke, neželjene sjemenke u svom izmetu. Muški cvjetovi su žuti, dugi 2–3 mm, i opadaju nedugo nakon prašenja njihovog polena u martu i aprilu.[2][3][4]
J. communis je veoma varijabilna, sa nekoliko infraspecifičnih taksona; razgraničenje između taksona i dalje je neizvjesno, s genetskim podacima koji ne odgovaraju morfološkim podacima.[2][3][4][5][6][7][8][9]
Neki botaničari tretiraju podvrstu alpina na nižem rangu sorte, u kojem je slučaju ispravno ime Juniperus communis var. saxatilis Pallas,[3] mada se ime Juniperus communis var. montana također povremeno citira; ostali botaničari, posebno u Istočnoj Evropi i Rusiji, ponekad je tretiraju kao posebnu vrstu J. sibirica Burgsd. (sin. J. nana Willd., J. alpina S.F.Gray).[10]
Juniperus communis je jedna od irskih najstarijih biljaka.[11]
Ulje smrekove bobe se sastoji uveliko od monoterpenskih hidrokarbona kao što su α-pinen, mircen, sabinen, limonen i β-pinen.[12]
Juniperus communis se uzgaja u hortikulturalnim trgovinama i koristi se kao zimzeleni ukrasni grm u baštama. Sljedeće sorte dobile su Nagrade za zasluge za baštu Kraljevskog društva hortikulture 1993. godine:[13]
Drvo je premalo da bi imalo ikakvu opću građevinsku upotrebu. U Skandinaviji, ipak, smrekovo drvo se koristi za pravljenje kontejnera za skladištenje malih količina mliječnih proizvoda kao što su puter i sir, te za pravljenje drvenih noževa za puter. Također se koristilo često za drveni klin u drvnoj brodogradnji zbog dobrih mehaničkih svojstava.
U Estoniji drvo smreke se cijeni zbog dugotrajnosti i ugodnog mirisa, veoma dekorativne prirodne strukture drveta (godovi) kao i zbog dobrih fizikalnih osobina drveta zbog sporog rasta smreke i rezultirajuće gustoće i jačine drveta. Različiti dekorativni elementi (često pribor za jelo) česti su u većini estonskih zanatskih radnji i domaćinstava.
Njeni jestivi plavo-crni plodovi sjemena, poznati kao "smrekova boba", su previše gorki da se jedu sirovi i često se prodaju osušeni te se koriste za začinjavanje mesa, sosova te za punjenje. Oni se obično mrve prije nego se koriste da bi izbacili svoju aromu. Pošto smrekove bobe imaju jak okus, one se trebaju samo povremeno koristiti.
Plodovi se koriste da se začine određena piva i džin (riječ "džin" ima porijeklo iz starofrancuske riječi što znači "smreka").[18] U Finskoj, smreka se koristi kao ključni sastojak u pravljenju sahti, tradicionalnog finskog piva. Također, slovačko alkoholno piće Borovička i holandsko piće Genever se začinjavaju smrekovom bobom ili njenim ekstraktom.
Smreka se koristi u tradicionalnim farmerskim pivama u Norveškoj,[19] Švedskoj,[20] Finskoj,[21] Estoniji i Latviji. U Norveškoj, pivo se vari sa infuzijom smreke umjesto vode, dok u drugim državama grančice smreke se obično koriste u kaši, kao filteri zaštite od začepljenja izlaza za gnječenje.
Smrekove bobe su se dugo koristile kao medicina u mnogom kulturama uključujući narod Navaho.[22] Zapadnoamerička plemena kombinirala su bobe od Juniperus communisa sa korijenom kore žutikovine u biljnom čaju. Autohtoni Amerikanci ("Indijanci") također koristili su smrekove bobe kao kontracepcijsko sredstvo za žene.[23]
Juniperus communis podvrsta. communis u Lüneburger Heideu, Njemačka
Mladi izdanci, Malá Fatra
Smreka (latinski: Juniperus communis - Obična kleka), jeste vrsta četinjača u rodu kleka, iz porodice čempresovki. Ima najveću geografsku raširenost od bilo koje druge drvenaste biljke, sa cirkumpolarnom distribucijom u svježe-umjerenom sjevernom hemisferom od arktičkog juga u planinama do oko 30° SGŠ u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji. Relikt populacije mogu se naći na Atlas planinana u Africi.
