Proljetna ivančica (latinski: Leucanthemum vulgare; sinonim: Chrysanthemum leucanthemum), zvana i margarita i margaritela, trajna je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Compositae). Podrijetlom je iz umjerenih dijelova Europe i Azije.
Višegodišnja je biljka, grmolikog oblika s malim cvjetovima, ne većim od 5 cm, bijelih latica, koje omeđuju žuto središte, a rastu na vitkoj, dugoj peteljci. Listovi su tamnozeleni na obje strane i nazubljeni, a gornji su kraći i rastu uz peteljku cvijeta. Cvjetovi proizvode veliki broj plosnatih sjemenki, a biljka se razmnožava i širenjem korijenom podzemnim putem. Živi na proplancima i otvorenim mjestima, vlažnom i propusnom tlu, a uzgaja se i kao vrtna ukrasna biljka. Cvate od travnja do rujna.
Danas je rasprostranjena i u Australiji, na Novom Zelandu, te u Sjevernoj Americi, gdje je sade uzduž autoputeva.[1]
U biljnoj medicini koriste se suhi cvjetovi kao infuzija. Djeluje antispazmatski, umirujuće, stežuće,djelovanje joj je slično kamilici.
Mladi listovi su jestivi,pupoljci se mogu koristiti kao kapari.
Putirskij,I.N.,Prohorov,V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstvenih rastenij,Moskva 2000.
Proljetna ivančica (latinski: Leucanthemum vulgare; sinonim: Chrysanthemum leucanthemum), zvana i margarita i margaritela, trajna je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Compositae). Podrijetlom je iz umjerenih dijelova Europe i Azije.
Višegodišnja je biljka, grmolikog oblika s malim cvjetovima, ne većim od 5 cm, bijelih latica, koje omeđuju žuto središte, a rastu na vitkoj, dugoj peteljci. Listovi su tamnozeleni na obje strane i nazubljeni, a gornji su kraći i rastu uz peteljku cvijeta. Cvjetovi proizvode veliki broj plosnatih sjemenki, a biljka se razmnožava i širenjem korijenom podzemnim putem. Živi na proplancima i otvorenim mjestima, vlažnom i propusnom tlu, a uzgaja se i kao vrtna ukrasna biljka. Cvate od travnja do rujna.
Danas je rasprostranjena i u Australiji, na Novom Zelandu, te u Sjevernoj Americi, gdje je sade uzduž autoputeva.