Patuljasti kljunasti kit (Mesoplodon peruvianus) jedan je od novije otkrivenih vrsta roda Mesoplodon i još nije najbolje istražen. Prije samog otkrića vrste 1991. godine u Peruu, bilo je oko dvadesetak viđenja jedne vrste koja je privremeno bila poznata kao Mesoplodon sp. A, a kasnije se otkrilo da su ta viđenja vezana upravo uz ovu vrstu.
Narastu maksimalno do 3,9 m, što ih čini najmanjim kljunastim kitovima. Spolni dimorfizam očituje se u samoj veličini jedinke, pa se dužina ženki kreće do 3,5 m, a mužjaka do maksimuma same vrste, odnosno do ranije spomenutih 3,9 m. Mladunčad se koti s oko 1,5 m. Ženke su sivkaste na leđnoj površini tijela, a na prijelazu u bjelkastu trbušnu površinu javlja se maslinasto smeđa do sivo smeđa boja. Mužjaci su na ležnorepnom dijelu sivi, a prema lubanji imaju bjelkasti prijelaz koji se spaja sa bjelkastom trbušnom površinom. Siva boja se javlja opet na leđnom dijelu glave, tako da taj bijeli dio gledajući s leđa ima oblik potkove. Također mu je tijelo išarano pravocrtnim prugama koje sliče na ožiljke. Leđna peraja je mala i trokutastog oblika u oba spola. Mladunčad su tamno do svjetlo sivo-smeđa, bez linija. Glave su svjetlije sa strane a tamnije medijano, crno-smeđe boje. Trbušna površina tijela još uvijek je bjelkasta ili bar znatno svjetlija od ostatka. Mužjaci također imaju dva zuba na apeksu mandibule.
Također nije dovoljno istraženo, no najčešće su viđani u grupama do 8 jedinkâ. U plitkom disanju, tijekom izlaska po zrak, prvo izranja glava i lubanjski dio torza, a kada glava već krene uranjati, tek se onda pojavljuje leđna peraja.
Patuljasti kljunasti kit (Mesoplodon peruvianus) jedan je od novije otkrivenih vrsta roda Mesoplodon i još nije najbolje istražen. Prije samog otkrića vrste 1991. godine u Peruu, bilo je oko dvadesetak viđenja jedne vrste koja je privremeno bila poznata kao Mesoplodon sp. A, a kasnije se otkrilo da su ta viđenja vezana upravo uz ovu vrstu.
