Kotvice (Trapa) je rod rostlin z čeledi kyprejovité. Jsou to vodní byliny s plovoucí růžicí listů a drobnými květy. Mají nápadné plody s rohovitými výrůstky. Rod je rozšířen v Evropě, Africe a Asii od mírného po tropický pás. Počet druhů je neustálený, většinou je udáván v rozpětí od 2 do 5. Kotvice plovoucí je jediný evropský druh a vyskytuje se vzácně i v České republice. Jádra plodů kotvic jsou jedlá a jsou známa pod názvem vodní ořech. V minulosti tvořila v Evropě i Asii součást jídelníčku a jsou využívána již od neolitu.
Kotvice jsou jednoleté nebo vytrvalé, plovoucí nebo kořenující vodní byliny. Stonek je tenký, ponořený, nevětvený. Listy jsou dvoutvárné. Plovoucí listy jsou řapíkaté, nahloučené ve vrcholové růžici, s kosočtverečnou až trojúhelníkovou, v 2. polovině řídce zubatou čepelí. Řapík je houbovitý, většinou asi v polovině délky nafouklý. Ponořené listy jsou vstřícné, přisedlé, čárkovité a opadavé. Květy jsou drobné, oboupohlavné, pravidelné, krátce stopkaté, čtyřčetné, jednotlivé v paždí horních listů. Rozvíjejí se v úrovni vodní hladiny. Květní trubka (hypanthium) je zakončena 4 laloky a. Kalich je vytrvalý a za plodu se přeměňuje v tvrdé rohy. Koruna je bílá nebo růžová, opadavá, složená ze 4 volných, lehce svraskalých korunních lístků. Tyčinky jsou 4. Semeník je polospodní, se 2 komůrkami obsahujícími po 1 vajíčku. Blizna je hlavatá. Plody jsou označovány buď za oříšky nebo za pseudopeckovice. Jsou asi 2,5 až 5 cm velké, dřevnaté, nepukavé, se 2 nebo 4 masivními výrůstky v podobě rohů, na povrchu pokryté dužnatým oplodím, které za zralosti odpadává. Plody obsahují 1 semeno se 2 dělohami, z nichž jedna je velká a škrobnatá a druhá malá, šupinovitá. Semena neobsahují endosperm a klíčí skrze čnělkový otvor na špici plodu.[1][2][3][4]
Kotvice Trapa japonica
Květ kotvice plovoucí
Plod kotvice plovoucí
Rod kotvice zahrnuje asi 2 až 5 druhů. Je rozšířen v Evropě, Asii a Africe. V České republice se vzácně vyskytuje kotvice plovoucí (Trapa natans). Je to jediný evropský druh, jehož rozšíření (při širokém pojetí druhu) sahá od západní Evropy a Afriky až do jihovýchodní Asie. Roste zdomácněle i v Severní Americe a Austrálii.[1][5]
Květy kotvice jsou opylovány hmyzem, někdy však dochází k samoopylení ještě před otevřením květu. Po oplození se květ sklání pod hladinu a plod dozrává pod vodou. Plody se šíří vodním proudem. Jsou asi o 20% těžší než voda, po dozrání klesají ke dnu, kde vydrží v dormantním stavu až 10 let schopné klíčení. Nesnášejí vysušení. Semena kotvice plovoucí začínají klíčit při teplotách nad 12°C, když nahnije vrcholový pór plodu a asi o měsíc později začíná vlastní klíčení. Rostliny se množí také vegetativně vytvářením adventivních rostlinek, které se posléze odlomí a osamostatní.[6]
Pojetí rodu Trapa a vymezení jednotlivých druhů ke neustálené a v různých zdrojích se výrazně liší. Někteří autoři uznávají větší množství (až 20) drobných druhů, vymezených zejména na základě znaků na plodech, zatímco jiní shrnují většinu taxonů do silně variabilního, široce pojatého druhu Trapa natans a ponechávají pouze několik platných druhů, v krajním případě pouze 2: Trapa natans a T. bicornis.[1][2][6]
Rod Trapa byl v minulosti řazen do samostatné čeledi Trapaceae[2] nebo Hydrocaryaceae[3] (kotvicovité). Výsledky fylogenetických výzkumů ukázaly, že tento rod tvoří vývojovou větev uvnitř čeledi Lythraceae (kyprejovité) a rod Trapa byl posléze vřazen do této čeledi. Nejblíže příbuzným rodem je Sonneratia (kuželovník), mezi další blízce příbuzné rody náleží Decodon (desetizub), Lagerstroemia (pukol) a Duabanga.
Fosilní plody kotvic třetihorního a čtvrtohorního stáří se nacházejí na mnohých nalezištích. Vegetativní části se dochovaly jen vzácně.[7] Nálezy fosilních plodů pliocénního stáří v Severní Americe jsou dokladem rozsáhlého rozšíření tohoto rodu na sklonku třetihor.[8] Fosílie přiřazované k rodu Trapa jsou známy již z období svrchní křídy.[9]
Jádra plodů kotvic jsou jedlá a jsou známá jako vodní ořechy. Konzumují se syrová, vařená, pražená nebo se melou na mouku. Kotvice plovoucí sloužila v Evropě jako potravina již od neolitu. Semena obsahují asi 16 % škrobu a 2 % bílkovin. Syrová semena jsou podezřelá z jedovatosti a doporučuje se je alespoň hodinu vařit. Druh T. bicornis se odedávna pěstuje v Číně, odkud se rozšířila i do jiných asijských zemí. V minulosti tvořila v Číně významnou součást jídelníčku. V teplých oblastech Asie a Afriky se pěstuje T. bispinosa (syn. T. natans var. bispinosa).[10][11] Mouka z plodů tohoto druhu je využívána v tradiční indické medicíně zejména při poruchách srážlivosti krve.[12] Kotvice plovoucí je ve USA řazena mezi invazní druhy.[6]
Obrázky, zvuky či videa k tématu kotvice ve Wikimedia Commons
Kotvice (Trapa) je rod rostlin z čeledi kyprejovité. Jsou to vodní byliny s plovoucí růžicí listů a drobnými květy. Mají nápadné plody s rohovitými výrůstky. Rod je rozšířen v Evropě, Africe a Asii od mírného po tropický pás. Počet druhů je neustálený, většinou je udáván v rozpětí od 2 do 5. Kotvice plovoucí je jediný evropský druh a vyskytuje se vzácně i v České republice. Jádra plodů kotvic jsou jedlá a jsou známa pod názvem vodní ořech. V minulosti tvořila v Evropě i Asii součást jídelníčku a jsou využívána již od neolitu.
Ang apulid (Ingles: water caltrop o water chestnut) ay anuman sa dalawang uri ng saring Trapa - ang Trapa natans at Trapa bicornis. Ang mga ito ay kapwa mga lumulutang na taunang halamang pantubig (akwatiko), na lumalaki sa mga tubigang may mabagal na daloy, umaabot sa 5 metro patungo sa ilalim ng tubig, at katutubo sa mga maligamgam na bahagi ng Eurasya at Aprika. Nagbubunga ang mga ito ng mga mapalamuting-hugis na prutas na kahawig ng ulo ng toro, na naglalaman ng isang lubhang malaking magawgaw na buto. Dahil sa mga butil nito, inalaagan na ito sa Tsina noon pa mang may 3,000 taon na ang nakalilipas. Pinakukuluan ang mga buto para minsanang maipagbili bilang mga pagkaing panlansangan sa katimugan ng Tsina. Bagaman tinatawag na water chestnut (apulid) sa wikang Ingles, ang mga ito ay hindi maituturing na tunay na mga apulid (chinese water chestnut), sapagkat hindi naman sila magkamag-anak.
Ang panlahatang pangalan (katawagang heneriko) o sari (genus) na Trapa [Ingles] ay hinango mula sa isang salitang Latin - ang calcitrappa (caltrop) - na nangangahulugang "thistle". Ang salitang caltrop ay tumutukoy din sa isang maliit na sandatang bakal na ginamit noong mga araw ng gitnang kapanahunan (medyibal). Ang sandatang bakal na ito ay may apat na tulis, na sadyang ginawa para matusok ang mga ulunggadong paa ng mga kabayong pag-aari ng mga kalabang kabalyero. May kagamitang katulad ng mga ito na ginamit naman noong Ikalawang Digmaang Pandaigdig para wakwakin ang mga gomang gulong ng mga trak ng mga kaaway.[1]
Ang pangalan nito sa wikang Tsino ay língjiǎo (菱角), ang ibig sabihin ng líng ay "water caltrop" [ingles] o "apulid", samantalang ang jiǎo ay nangangahulugang "sungay."
Hindi dapat mapagkamalaman na mga Eleocharis dulcis (chinese waterchestnut, tunay na apulid) ang mga ito. Ang Eleocharis dulcis ay isang sedge na may mga mabilog at malutong na corm, at isa itong halamang akwatika na itinatanim na sa Tsina noon pa mang mga isinaunang mga panahon. Ang mga corm ng Eleocharis dulcis ay pangkaraniwang sangkap sa mga Kanluraning gawi ng mga lutuing Tsino.
Ang lathalaing ito na tungkol sa Agham ay isang usbong. Makatutulong ka sa Wikipedia sa nito.
Ang apulid (Ingles: water caltrop o water chestnut) ay anuman sa dalawang uri ng saring Trapa - ang Trapa natans at Trapa bicornis. Ang mga ito ay kapwa mga lumulutang na taunang halamang pantubig (akwatiko), na lumalaki sa mga tubigang may mabagal na daloy, umaabot sa 5 metro patungo sa ilalim ng tubig, at katutubo sa mga maligamgam na bahagi ng Eurasya at Aprika. Nagbubunga ang mga ito ng mga mapalamuting-hugis na prutas na kahawig ng ulo ng toro, na naglalaman ng isang lubhang malaking magawgaw na buto. Dahil sa mga butil nito, inalaagan na ito sa Tsina noon pa mang may 3,000 taon na ang nakalilipas. Pinakukuluan ang mga buto para minsanang maipagbili bilang mga pagkaing panlansangan sa katimugan ng Tsina. Bagaman tinatawag na water chestnut (apulid) sa wikang Ingles, ang mga ito ay hindi maituturing na tunay na mga apulid (chinese water chestnut), sapagkat hindi naman sila magkamag-anak.
Ведьпеште[1], лиякс: кальпеште[2] (лат. Trāpa, руз. Рогу́льник, или Чили́м, или Водяно́й орех, или Водяной каштан, или Чёртов орех) — веденьцецянь буень тикше Дербенникэнь семиястонть (Lythráceae).
The water caltrop is any of three extant species of the genus Trapa: Trapa natans, Trapa bicornis and the endangered Trapa rossica. It is also known as buffalo nut, bat nut, devil pod, ling nut, mustache nut, singhara nut or water chestnut.[1]
The species are floating annual aquatic plants, growing in slow-moving freshwater up to 5 metres (16 feet) deep, native to warm temperate parts of Eurasia and Africa. They bear ornately shaped fruits, which in the case of T. bicornis resemble the head of a bull or the silhouette of a flying bat. Each fruit contains a single very large, starchy seed. T. natans and T. bicornis have been cultivated in China and the Indian subcontinent for the edible seeds for at least 3,000 years.
The water caltrop's submerged stem reaches 3.7 to 4.6 metres (12 to 15 feet) in length, anchored into the mud by very fine roots. It has two types of leaves: finely divided, feather-like submerged leaves borne along the length of the stem, and undivided floating leaves borne in a rosette at the water's surface. The floating leaves have saw-tooth edges and are ovoid or triangular in shape, 2–3 centimetres (3⁄4–1+1⁄4 inches) long, on inflated petioles 5–9 cm (2–3+1⁄2 in) long, which provide added buoyancy for the leafy portion. Four-petalled white flowers form in early summer and are insect-pollinated. The fruit is a nut with four 1 cm (1⁄2 in) barbed spines. Seeds can remain viable up to 12 years, although most germinate within the first two years.
The plant spreads by the rosettes and fruits detaching from the stem and floating to another area on currents or by fruits clinging to objects, and animals.
The unrelated Eleocharis dulcis is also called a water chestnut.[2] Eleocharis is also an aquatic plant raised for food since ancient times in China. E. dulcis is a sedge, whose round, crisp-fleshed corms are common in Chinese food.
Bicornin is an ellagitannin found in T. bicornis.[3]
The genus has an extensive fossil record, with numerous, distinctive species. Undisputed fossilized seeds have been found in Cenozoic strata starting from the Eocene throughout Europe, China and North America (though, the genus became extinct in North America prior to the Pleistocene).[4] The oldest known fossils attributed to the genus, however, are of leaves from Cretaceous Alaska, referred to the species, T. borealis.[5]
The generic name Trapa is derived from the Latin word for "thistle", calcitrappa, as also is another common name for the water caltrop.
The plant's name in Japanese is hishi, a word that is also used to mean "a diamond or lozenge shape, a rhombus". The manufacturing group Mitsubishi takes its name and logo from the water caltrop.[6]
It is called Shringataka in Sanskrit,[7] which is shortened to Shingara in Hindi language. In Eastern India, the samosa a fried or baked pastry is also called Shingara because its shape resembles that of the Shingara fruit.
Investigations of archaeological material from southern Germany indicate that the prehistoric population of that region may well have relied significantly upon wild water caltrops to supplement their normal diet and, in times of cultivated cereal crop failure, water caltrops may even have been the main dietary component.[8] Today, water caltrop is so rare in Germany that it is listed as an endangered species.[9]
Water caltrop has been an important food for worship as prayer offerings since the Chinese Zhou Dynasty. The Rites of Zhou (second century BC) mentioned that a worshipper "should use a bamboo basket containing dried water caltrops, the seeds of Euryale ferox and caltrops" (加籩之實，菱芡栗脯). The Chinese Herbal Medicine Summary (本草備要 published in 1694, written by Wang Ang 汪昂) claims that water caltrop can help fever and drunkenness.
In India and Pakistan, it is known as singhara or paniphal (eastern India) and is widely cultivated in freshwater lakes. The fruits are eaten raw or boiled. When the fruit has been dried, it is ground to a flour called singhare ka atta, used in many religious rituals, and can be consumed as a phalahar (fruit diet) on the Hindu fasting days, the navratas.[10]
It was possible to buy water caltrops in markets all over Europe until 1880. In northern Italy, the nuts were offered roasted, much as sweet chestnuts (Castanea sativa) are still sold today. In many parts of Europe, water caltrops were known and used for human food until the beginning of the 20th century. Today, however, it is a rare plant in Europe. Several reasons for its near extinction exist, such as climate fluctuations, changes in the nutrient content of water bodies, and the drainage of many wetlands, ponds, and oxbow lakes.[8]
T. natans was, however, introduced to the US State of Massachusetts around 1874, as a planting in the Harvard University Botanic Garden. Staff gardener Louis Guerineau took it upon himself to throw seeds into Fresh Pond and other Cambridge waterways. This came to the attention of Medford-based botanist George E. Davenport, who decided to bring seeds and live plants to his friend Minor Pratt, in Concord. He and Pratt seeded a pond near the Sudbury River, and he suspected Pratt of conducting additional distributions. As early as 1879, concern was voiced by botanist Charles Sprague Sargent, director of Boston's Arnold Arboretum, that this non-native species threatened to become a nuisance, based on dense growths reported in Cambridge. Davenport confessed in an entry in the Bulletin of the Torrey Botanical Club, Vol. 6, page 352: "I have several times had plants of Trapa natans that were collected in the vicinity of Boston, during the present year, brought to me for identification, and I have entertained no doubt as to the manner of its introduction into waters outside Cambridge Botanic Garden. But that so fine a plant as this, with its handsome leafy rosettes and edible nuts, which would, if common, be as attractive to boys as hickory nuts now are, can ever become a 'nuisance' I can scarcely believe."[11]
Water caltrop has been declared an invasive species from Vermont to Virginia,[12] and is classified as a noxious weed in Florida, North Carolina, and Washington.[13] As of 2020, both T. natans and T. bicornis have been reported growing wild in the waterways of the United States.[14]
In Australia and its state of New South Wales water caltrop has been declared a noxious weed.
Water caltrop field in Tainan City
Water Caltrop from the Japanese agricultural encyclopedia Seikei Zusetsu (1804)
In 1956 T. natans was banned for sale or shipment in the United States, subject to a fine and/or imprisonment.[15] This law was repealed by HR133[16] (116th United States Congress (2019–2020)) on December 27, 2020.
Fasciolopsiasis is an ailment resulting from infection by the trematode Fasciolopsis buski, an intestinal fluke of humans, endemic in China, Taiwan, Southeast Asia, Indonesia, Malaysia, and India; this fluke can be transmitted via the surfaces of these and other water plants.
During the metacercarial stage in their lifecycle, the larval flukes leave their water snail hosts, and swim away to form cysts on the surfaces of water plants, including the leaves and fruit of water caltrops. If infected water plants are consumed raw or undercooked, the flukes can infect pigs, humans, and other animals.
The fruits are edible raw or cooked, and the seeds can be eaten as well.[17] It is also eaten on the occasion of Mid-Autumn Festival in the Sinosphere.
{{cite book}}: CS1 maint: others (link) The water caltrop is any of three extant species of the genus Trapa: Trapa natans, Trapa bicornis and the endangered Trapa rossica. It is also known as buffalo nut, bat nut, devil pod, ling nut, mustache nut, singhara nut or water chestnut.
The species are floating annual aquatic plants, growing in slow-moving freshwater up to 5 metres (16 feet) deep, native to warm temperate parts of Eurasia and Africa. They bear ornately shaped fruits, which in the case of T. bicornis resemble the head of a bull or the silhouette of a flying bat. Each fruit contains a single very large, starchy seed. T. natans and T. bicornis have been cultivated in China and the Indian subcontinent for the edible seeds for at least 3,000 years.
Trapa es el único género de la familia monotípica Trapaceae, en el orden de las mirtales, que comprende cinco especies de hierbas acuáticas. Poseen hojas sumergidas lineares y flotantes arrosetadas, de peciolo hinchado, rómbicas y dentadas. Flores poco vistosas, flotantes, hermafrodita, regulares, tetrámeras y de ovario semiínfero. Frutos nuciformes, coriáceos, con 4 cuernos. Son nativas de las regiones templadas de Asia y África.
Trapa bicornis
Trapa korshinskyi
Trapa litwinowii
Trapa maximowiczii
Trapa natans
Trapa es el único género de la familia monotípica Trapaceae, en el orden de las mirtales, que comprende cinco especies de hierbas acuáticas. Poseen hojas sumergidas lineares y flotantes arrosetadas, de peciolo hinchado, rómbicas y dentadas. Flores poco vistosas, flotantes, hermafrodita, regulares, tetrámeras y de ovario semiínfero. Frutos nuciformes, coriáceos, con 4 cuernos. Son nativas de las regiones templadas de Asia y África.
Trapa est un genre de plantes dicotylédones de la famille des Trapacées selon la classification classique de Cronquist (1981).
Dans la classification phylogénétique, il a été classé dans la famille des Lythracées.
Il comprend une trentaine d'espèces. Il s'agit de plantes aquatiques dont la plus connue est la mâcre nageante (Trapa natans).
Selon BioLib (le 8 mai 2021)[1] :
Trapa est un genre de plantes dicotylédones de la famille des Trapacées selon la classification classique de Cronquist (1981).
Dans la classification phylogénétique, il a été classé dans la famille des Lythracées.
Il comprend une trentaine d'espèces. Il s'agit de plantes aquatiques dont la plus connue est la mâcre nageante (Trapa natans).
Orašac (rašac, lat. Trapa), maleni biljni rod vodenog jednogodišnjeg rasljina i trajnica koji je neklada činio samostalnu porodicu rašcevke (Trapaceae), a danas se klasificira u poroidicu vrbičevke.
Ovaj rod rasprostranjen je po velikim dijelovima Europe i Azije a introduciran je i u Kanadu, i mnoge države SAD-a. Po nekim izvorima Sastoji se od dvije žive i jedne fosilne vrste[1], dok drugi navode osam vrsta.
Najpoznatija vrsta je vodeni orašac (Trapa natans), danas se smatra osjetljivom ili ugroženom vrstom. Unešena je u SAD i Australiju gdje se udomaćila. Kod vodenog orašca jestive su sjemenke, a mogu se jesti pržene ili kuhane, ili se mljeti u brašno. Druga vrsta Trapa incisa raste samo u Aziji: Kina, Japan, obje Koreje, Vijetnam, ruski daleki istok.
Orašac (rašac, lat. Trapa), maleni biljni rod vodenog jednogodišnjeg rasljina i trajnica koji je neklada činio samostalnu porodicu rašcevke (Trapaceae), a danas se klasificira u poroidicu vrbičevke.
Ovaj rod rasprostranjen je po velikim dijelovima Europe i Azije a introduciran je i u Kanadu, i mnoge države SAD-a. Po nekim izvorima Sastoji se od dvije žive i jedne fosilne vrste, dok drugi navode osam vrsta.
Najpoznatija vrsta je vodeni orašac (Trapa natans), danas se smatra osjetljivom ili ugroženom vrstom. Unešena je u SAD i Australiju gdje se udomaćila. Kod vodenog orašca jestive su sjemenke, a mogu se jesti pržene ili kuhane, ili se mljeti u brašno. Druga vrsta Trapa incisa raste samo u Aziji: Kina, Japan, obje Koreje, Vijetnam, ruski daleki istok.
Trapa (L., 1753) è un genere di piante acquatiche appartenente alla famiglia delle Lythraceae, diffuso in buona parte di Eurasia ed Africa[1].
Comprende piante acquatiche tra cui la specie Trapa natans è presente anche nella flora spontanea italiana.
Posseggono foglie a lamina espansa galleggianti sulla superficie dell'acqua e foglie sommerse di forma lineare pennata.
I fiori sono poco appariscenti, ermafroditi tetrameri con ovario semiinfero biloculare.
All'interno del genere Trapa sono incluse le seguenti 8 specie[1]:
Trapa (L., 1753) è un genere di piante acquatiche appartenente alla famiglia delle Lythraceae, diffuso in buona parte di Eurasia ed Africa.
Comprende piante acquatiche tra cui la specie Trapa natans è presente anche nella flora spontanea italiana.
Kitos reikšmės – Agaras (augalas) (reikšmės).
Agaras (Trapa) – monotipinės agarinių (Trapaceae) šeimos augalų gentis. Genties pavadinimas iš prancūzų k. trape – meškerė.
Genčiai priklauso vienamečiai vandens augalai su asimiliuojančiomis pridėtinėmis šaknimis. Šie organai yra pakitę prielapiai, bet ne šaknys. Povandeniniai lapai pražanginiai arba priešiniai ir greit nukrintantys. Plūduriuojantieji lapai sudaro skroteles, o vėliau išaugusieji turi išsipūtusius lapkočius, kurie užpildyti oriniu audiniu. Vaisius – kaulavaisis. Sėklos (žalios ir virtos) valgomos, turi daug krakmolo.
Gentyje:
Kitos reikšmės – Agaras (augalas) (reikšmės). Agaras (Trapa) – monotipinės agarinių (Trapaceae) šeimos augalų gentis. Genties pavadinimas iš prancūzų k. trape – meškerė.
Genčiai priklauso vienamečiai vandens augalai su asimiliuojančiomis pridėtinėmis šaknimis. Šie organai yra pakitę prielapiai, bet ne šaknys. Povandeniniai lapai pražanginiai arba priešiniai ir greit nukrintantys. Plūduriuojantieji lapai sudaro skroteles, o vėliau išaugusieji turi išsipūtusius lapkočius, kurie užpildyti oriniu audiniu. Vaisius – kaulavaisis. Sėklos (žalios ir virtos) valgomos, turi daug krakmolo.
Gentyje:
Dviragis agaras (Trapa bicornis) Plūduriuojantysis agaras (Trapa natans). Augo Lietuvoje, įrašyta į Lietuvos raudonąją knygą.Trapa is een geslacht van waterplanten uit de kattenstaartfamilie (Lythraceae). Het geslacht acht drie soorten die voorkomen in warmgematigde en (sub)tropische delen van Eurazië en Afrika.[1]
Trapa is een geslacht van waterplanten uit de kattenstaartfamilie (Lythraceae). Het geslacht acht drie soorten die voorkomen in warmgematigde en (sub)tropische delen van Eurazië en Afrika.
Kotewka (Trapa L.) – rodzaj roślin wodnych z rzędu mirtowców z rodziny krwawnicowatych (Lythraceae), który z powodu odrębności morfologicznej był dawniej zwykle wyodrębniany do osobnej rodziny kotewkowatych (Trapaceae). W obrębie rodzaju opisywano bardzo wiele gatunków, odmian i form różniących się budową owocu. W bardziej współczesnych publikacjach wyróżnia się jednak zazwyczaj już tylko 2[3] lub 3[4] gatunki. Zasięg tych roślin obejmuje obszary subtropikalne i umiarkowane w Afryce, Azji i Europie, jako gatunki introdukowane występują także w Ameryce Północnej i Australii[3]. W Polsce występuje tylko jeden gatunek – kotewka orzech wodny T. natans.
Rodzaj wyróżniany był w obrębie monotypowej rodziny m.in. w systemie Cronquista z 1981 oraz w systemie Reveala z lat 1993-1999. Późniejsze odkrycia w zakresie filogenezy w obrębie mirtowców dowiodły, że rodzaj kotewka Trapa stanowi jedną z dalszych linii rozwojowych w obrębie krwawnicowatych i jego wyłączanie z tej rodziny czyni z niej takson parafiletyczny. Dlatego w nowszych ujęciach (system APG II z 2003 i APG III z 2009[6], Angiosperm Phylogeny Website[1], system Reveala w wersji z 2007[7]) kotewka włączana jest do krwawnicowatych właśnie.
Kotewka (Trapa L.) – rodzaj roślin wodnych z rzędu mirtowców z rodziny krwawnicowatych (Lythraceae), który z powodu odrębności morfologicznej był dawniej zwykle wyodrębniany do osobnej rodziny kotewkowatych (Trapaceae). W obrębie rodzaju opisywano bardzo wiele gatunków, odmian i form różniących się budową owocu. W bardziej współczesnych publikacjach wyróżnia się jednak zazwyczaj już tylko 2 lub 3 gatunki. Zasięg tych roślin obejmuje obszary subtropikalne i umiarkowane w Afryce, Azji i Europie, jako gatunki introdukowane występują także w Ameryce Północnej i Australii. W Polsce występuje tylko jeden gatunek – kotewka orzech wodny T. natans.
Trapa L. é um género botânico pertencente à família Trapaceae.[1]
Na Classificação APG II este gênero passou para a família Lythraceae.
Trapa L. é um género botânico pertencente à família Trapaceae.
Na Classificação APG II este gênero passou para a família Lythraceae.
Củ ấu, còn gọi là ấu trụi, ấu nước, kỵ thực, lăng thực (Trung Quốc), macre, krechap (Campuchia), gồm vài loài thực vật thuộc chi Trapa. Chúng là cây thủy sinh, bản địa ở miền ôn đới Âu-Á và Châu Phi, thường mọc ở vùng nước đọng không quá 5 m sâu. Ở Việt Nam ghi nhận có ít nhất ba loài: ấu trụi (ấu có hai sừng tù, trồng ở Hải Phòng), ấu gai (ấu có hai sừng nhọn, trồng ở Thái Bình), và ấu sừng trâu (trồng ở Phú Thọ).
Tuy gọi là "củ" đây đúng ra là "quả" vì nó phát triển dưới nước đến khi già thì rụng và vùi xuống bùn nên được gọi là "củ".
Là loài cây sống dưới nước, thân ngắn có lông.
Lá cây ấu có hai dạng. Lá chìm thì phiến lá giảm, phiến xẻ lông chim nhưng rất nhỏ nên trông chỉ thấy các đường gân. Lá nổi có phao ở cuống, hình quả trám,mép trên có răng cưa, dài 4–5 cm, rộng 6–7 cm cuống dài 6–15 cm, giữa có phao. Mặt trên của lá thì nhẵn, màu lục thẫm. Mặt dưới màu hung đỏ, có lông tơ. Cuống lá xốp ruột, phình ra có tác dụng như cái phao để nổi lên trên mặt nước.
Hoa ấu là loại hoa đơn, sắc trắng, mọc đơn độc hay ở nách lá; 4 lá dài, 4 cánh hoa 4 nhị bầu trung hai ô, mỗi ô chưa một noãn.
Quả ấu thường gọi là "củ" có 2 sừng do các lá phát triển thành, cao 35mm, rộng 5cm, sừng dài 2cm, đầu sừng hình mũi tên. Trong quả chứa một hạt, trong hạt có nhiều bột trắng ăn được.
Được trồng ở các ao đầm khắp nơi trên cả nước, trồng bằng hạt hay bằng chồi. Mùa hoa (ở miền Bắc) vào tháng 5-6, mùa quả vào tháng 7-8.
Củ ấu có 49% tinh bột và 10.3% đạm nên được dùng làm nguồn lương thực cho con người cùng súc vật. Củ ấu có thể ăn sống cũng như chín[1]. Củ ấu chủ yếu được nhân dân dùng luộc ăn hoặc chế biến thành tinh bột trộn với mật hay đường làm bánh. Quả sao cháy dùng chữa Nhức đầu, choáng váng và cảm sốt. Ngày dùng 3-4 quả dưới dạng sắc thuốc. Vỏ quả sao cho thơm, sắc uống chữa sốt chữa mệt nhọc khi bị sốt rét, còn dùng chữa loét dạ dày, loét cổ tử cung. toàn thân cây chữa trẻ con sài đầu, giải độc rượu, làm cho sáng mắt. Ngày dùng từ 10-16g dưới dạng thuốc sắc, dùng ngoài không kể liều lượng,...
Ấu gai có tiếng là chát. Ấu trụi ăn bở. Được ưa chuộng nhất là ấu sừng trâu.
Ẩm thực Việt Nam có một số món dùng củ ấu. Phổ thông nhất là củ ấu luộc, thường dùng làm món quà ăn chơi, nhưng cũng có khi dùng làm lương thực thay cơm vào cuối thu lúc giáp hạt ở Việt Nam[cần dẫn nguồn]. Ngoài ra là các món ba ba hầm củ ấu, giò heo hầm củ ấu, thịt heo quay nấu củ ấu cùng hành gừng. Một số loại chè cũng dùng củ ấu nấu với hạt sen, đường phèn, v.v.
Việt Nam có câu:
hoặc
Đồng dao Việt Nam cũng có nhắc đến "củ ấu có sừng".
Bài viết Bộ Đào kim nương này vẫn còn sơ khai. Bạn có thể giúp Wikipedia bằng cách mở rộng nội dung để bài được hoàn chỉnh hơn. Củ ấu, còn gọi là ấu trụi, ấu nước, kỵ thực, lăng thực (Trung Quốc), macre, krechap (Campuchia), gồm vài loài thực vật thuộc chi Trapa. Chúng là cây thủy sinh, bản địa ở miền ôn đới Âu-Á và Châu Phi, thường mọc ở vùng nước đọng không quá 5 m sâu. Ở Việt Nam ghi nhận có ít nhất ba loài: ấu trụi (ấu có hai sừng tù, trồng ở Hải Phòng), ấu gai (ấu có hai sừng nhọn, trồng ở Thái Bình), và ấu sừng trâu (trồng ở Phú Thọ).
Tuy gọi là "củ" đây đúng ra là "quả" vì nó phát triển dưới nước đến khi già thì rụng và vùi xuống bùn nên được gọi là "củ".
Trapa L., 1753
Синонимы
Рогу́льник, или Чили́м[3], или Водяно́й орех, или Водяной каштан, или Чёртов орех (лат. Trāpa) — род водных цветковых растений монотипного подсемейства Trapoideae семейства Дербенниковые (Lythraceae). Ранее этот род выделялся в самостоятельное семейство Рогульниковые[4], или Водяные орехи[4], или Водяноореховые (Trapaceae).
Название «рогульник» связано с особенностями строения плодов, на зрелых костянках которых образуются твёрдые изогнутые выросты, формой напоминающие рога.
Однолетние водные свободно плавающие или укореняющиеся растения.
Листья двух типов — подводные и поверхностные. Прилистники глубоко надрезанные. Подводные листья почти супротивные, линейные. Плавающие на поверхности листья очерёдные или спиралевидно расположенные, образующие розетку, длинночерешчатые; пластинка их ромбическая, ближе к верхушке неправильно зубчатая. В подводных узлах образуются специализированные листовидные перисторассечённые или нитевидные органы, поднимающиеся до водной поверхности.
Цветки одиночные, образуются в пазухах верхних листьев. Чашечка с 4 чашелистиками, венчик белый, с 4 лепестками. Завязь двугнёздная.
Плод — костянка с двумя или четырьмя острыми рогами, образующимися из чашелистиков.[5]
Существует множество взглядов на систематику рода. Некоторые учёные принимают в его составе лишь один полиморфный вид — рогульник плавающий (Trapa natans L.), другие принимают два вида:
Третья группа учёных разделяет его на множество (от 45 и более) мелких видов и подвидов, отличающихся морфологией плодов, среди которых:
Рогу́льник, или Чили́м, или Водяно́й орех, или Водяной каштан, или Чёртов орех (лат. Trāpa) — род водных цветковых растений монотипного подсемейства Trapoideae семейства Дербенниковые (Lythraceae). Ранее этот род выделялся в самостоятельное семейство Рогульниковые, или Водяные орехи, или Водяноореховые (Trapaceae).
Название «рогульник» связано с особенностями строения плодов, на зрелых костянках которых образуются твёрдые изогнутые выросты, формой напоминающие рога.
.jpg)
