Suku anggrèk-anggrèkan utawa Orchidaceae iku suku tetuwuhan ngembang kanthi anggota jinis paling akèh. Jinis-jinisé kasebar wiyar saka laladan tropika teles tekan wewengkon sirkumpolar, sanadyan sapérangan gedhé anggotané tinemu ing laladan tropika. Akèh-akèhé anggota suku iki urip minangka epifit, mligi kang asalé saka laladan tropika. Anggrèk ing laladan iklim sedheng lumrahé utip ing lemah lan minangka umbi minangka cara adhaptasi marang usum adhem. Organ-organé kang lumrahé kandel lan "ndaging" (sukulen) marakaké tahan ngadhepi tekanan sumadyaning banyu. Anggrèk epifit bisa urip saka embun lan udara lembab.

Anggota wigati kang kaloka manungsa ya iku anggrèk hias sarta panili.

Ciri-ciri botani

Anggota suku iki lumrahé duwé organ-organ kang sukulen utawa "ndaging": kandel kanthi kandhutan banyu kang dhuwur. Mila bisa urip ing kaanan banyu sithik. Banyu diantuki saka udan, embun, utawa uwab banyu ing udara. Nanging, sanadyan mangkono, anggrèk ora tinemu ing laladan ara-ara amarya pangoyotané ora intensif. Anggrèk seneng cahya srengéngé nanging ora langsung saéngga anggrèk biyasa tinemu ing alam minangka tetuwuhan njogan alas utawa ing sangisoring naungan. Minangka tetuwuhan hias, anggrèk tahan ing njeron ruwang.

Oyoté serabut, ora jero. Jinis-jinis epifit ngembangaké oyot sukulen lan nèmplèk ing watangé wit papané tuwuh. Ing kulit oyot sok tinemu jamur oyot (mikoriza) kang simbiosis karo anggrèk.

Watang anggrèk ros-rosan. Anggrèk kang urip ing lemah ("anggrèk lemah") watangé cendhak lan lumrahé mèmper umbi. Sauntara iku, anggrèk epifit watangétuwuh apik, asring saya kandel lan kareksa lapisan lilin kanggo nyegah panguapan kang kakèhen. Tuwuhing watang bisa asifat "saya dawa" (monopodial) utawa "saya amba" (simpodial), gumantung genusé.

Godhong anggrèk lumrahé oval dawa kanthi balung godhong uga dawa, kas godhong monokotil. Godhongé bisa uga saya kandel lan duwé fungsi minangka panyimpen banyu.

Kembang anggrèk wanguné kas lan dadi panyiri kang mbédakaké saka anggota suku liya. Kembang-kembang anggrèk kasusun majemuk, mijil saka gagang kembang kang dawa, mijil saka kelèk godhong. Kembangé simetri bilateral. Helaian Kelopak kembang (sepal) lumrahé warnané mèmper karo makutha kembang (saéngga ingaran tepal). Sak helai makutha kembang kamodifikasi minangka kaya "ilat" kang ngreksa sawijining struktur aksesoris kang nggawa benang sari lan putik. Benang sari duwé gagang cendhak banget kanthi loro kepala sari wangun cakram cilik (ingaran "pollinia") lan kareksa déning struktur cilik kang kudu dibukak déning gegremet panyerbuk (utawa manungsa kanggo panili) lan nggawa serbuk sari nuju cangkem putik. Tanpa direwangi organisme panyerbuk, ora bakal dumadi panyerbukan.

Woh anggrèk wanguné kapsul kang wernané ijo, yèn wis tuwa lan mateng dadi garing lan kabukak ing pinggir. Wijiné cilik banget tur enthèng, saéngga gampang kagawa angin. Wiji anggrek ora nduwé jaringan panyimpen cadangan pangan; malah embrioné durung mateng sampurna. Wiji bakal thukul yèn tiba ing medium kang selaras lan terus tuwuh nganti mateng.

Pamanfaatan

Anggrèk kaloka minangka tetuwuhan hias populèr kang dijupuk kembangé. Kembang anggrèk éndah banget lan variasiné mèh ora winates. Anggrèk biyasa didol minangka tetuwuhan pot utawa minangka kembang potong. Indonésia duwé akèh jinis anggrèk, mligi anggrèk epifit kang urip ing wit-witan alas saka Sumatra tekan Papua. Anggrèk bulan iku kembang pesona bangsa Indonésia. Anggrèk uga dadi kembang nasional Singapura lan Thailand.

Anggrèk asring dipigunaaké minangka simbul saka rasa tresna, kaméwahan, lan kaéndahan suwéné maabad-abad. Bangsa Yunani migunakaké anggrèk minangka simbul kajantanan, sauntara bangsa Tiongkok ing jaman biyèn percaya yèn anggrèk iku tetuwuhan kang ngetokaké ganda arum saka awaké Kaisar Tiongkok.

Ing pertengahan jaman, anggrèk duwé peran wigati ing pangembangan tèhnik pangobatan migunakaké tetuwuhan. Panggunaané uga mawiyar nganti dadi bahan ramu-ramuan lan malah naté dipracaya minangka bahan baku utama panggawéyan ramuan ramuan katresnan ing mangsa tartamtu. Nalika anggrèk mijil ing impèning wong, iki dipracaya minangka simbul representasi saka kabutuhan kang jero marang kalembutan, romantisme, lan kasetyan ing sawijining gegayutan. Akiré, ing wiwitaning abad kaping 18, kegiyatan ngolèksi anggrèk wiwit dadi kagiyatan kang akèh dilakoni ing saindenging donya, mligi amarga kaéndahan tetuwuhan iki.

Panili (Vanilla planifolia) uga wujud anggota suku anggrèk-anggrèkan. Tetuwuhan iki dimanfaataké wohé. Kanggo ngasilaké woh, panili kudu "dikawinké" déning manungsa, amarga gegremet ora bisa urip ing sanjabaning laladan asalé, sanadyan saiki usaha-usaha nuju pamanfaatan gegremet wiwit dilakoni.

Jinis-jinis anggrèk hias

Panyebutan jinis anggrèk hias biyasa disebutaké kanthi jeneng genusé waé amarga akèh banget hibrida antarspesies lan antargenus kang wis gigawé. Akibaté, pananduran anggrèk nduwé sawijining aturan mirunggan kang rada "nyimpang" saka aturan pananduran botani biyasa.

Ing ngisor iki jeneng-jeneng gènus anggrèk hias populèr:

• Cattleya, kembangégedhé lan spektakulèr, nanging angèl dipiara
• Dendrobium, tetuwuhan hias paling populèr ing antaraning jinis-jinis anggrèk
• Grammatophylum, anggotané kalebu anggrèk Papua raseksa
• Oncidium, kalebu uga ing njeroné anggrèk "golden shower"
• Phalaenopsis, kapopulèrané nyeraki Dendrobium. Anggrèk bulan iku jinisé
• Spathyphyllum, anggrèk lemah
• Vanda, lumrahé minangka kembang potong

Hillurina yura rikch'aq ayllu (familia Orchidaceae) nisqaqa huk yurakunap rikch'aq ayllunmi, ancha rikch'aqsapam, 25.000-chá 30.000-chá rikch'aq. Achka rikch'aqninkunaqa ancha sumaq tuktuyuqmi, hillurina nisqa waytam.

Rikch'aqkuna

Kaymi huk hillurina yurakuna:

• munti hamanq'ay (Sobralia mandonii)
• waqanki (Masdevallia veitchiana)
• waynilla (Vanilla spp.)
• wiñay wayna (Epidendrum spp.)

Hawa t'inkikuna

• Commons nisqaqa multimidya kapuyninkunayuqmi kay hawa: Hillurina yura rikch'aq ayllu.

• Wikispecies nisqaqa qillqasqa p'anqayuqmi kay hawa: Hillurina yura rikch'aq ayllu

Làng-huă (蘭花) sê siŏh cṳ̄ng huă.

Lân-hoe, ia̍h hun-lūi-ha̍k ê Lân-kho (lat. Orchidaceae), sī chi̍t khoán khui-hoe si̍t-bu̍t, ū iok-lio̍k 763 sio̍k, hun 28,000 chéng chó-iū.

Chham-chiàu

L' Orchidaceae sò una famiglia di piante chì facenu partita di l'ordine di l'Asparagales.

I generi d'orchidacee

Anacamptis
Arethusa
Barlia
Bletilla
Calypso
Cattleya
Cephalanthera
Chamorchis
Coeloglossum
Corallorrhiza
Cymbidium
Cypripedium

Dactylorhiza
Dendrobium
Epidendrum
Epipactis
Epipogium
Gennaria
Goodyera
Gymnadenia
Habenaria
Hammarbya
Herminium
Himantoglossum

Limodorum
Liparis
Listera
Malaxis
Masdevallia
Miltonia
Neotinea
Neottia
Nigritella
Odontoglossum
Oncidium
Ophrys

Orchis
Phalaenopsis
Platanthera
Pleione
Polystachya
Polycycnis
Pseudorchis
Serapias
Spiranthes
Traunsteinera
Vanda
Vanilla

Da vede dinò

• Aceras anthropophorum

Referenze

• Gamisans, J. & Jeanmonod, J. (1993) Catalogue des plantes vasculaires de la Corse, Conservatoire et jardin botanique de la ville de Genève: Genève

Ligami

Las Orquidèas son totas las plantas que compausan la familha Orchidaceae, apertenent a l'òrdre Asparagales, una de las famillas màger de plantas existentas. Presentan fòrça formas, talhas e colors variadas e existisson per totes los continents, levat Antartida, mas son predominantas pel airals tropicals.

Majoritariament epifitas, las orquidèas creisson subre los arbres, los utilizants solament coma apieja per cercar la lutz; son pas de plantas parasitas, se noirisson solament de material en decomposicion que cai dels arbres e s'acumula e s'enviroda sus sas rasics. An mantuna formas de reproduccion: dins la natura, principalament per dispersion de las semenças mas en cultura tanben per division.

Respècte a l'enòrma varietat d'espècias, fòrça paucas an un usatge comercial, levat las d'interès ornamental e d'unas espècias que produson la vanilha a partir de sos fruits, mas aqueste usatge es limitat per la produccion d'un compausat artificial similar de cost fòrça inferior. Mesme per l'ornamentacion, sola una pichona part de las espècias es utilizada, pr'amor que la granda majoritat presenta de flors pichonas e de fuèlhas paucas atractivas. Los orquidicultors creèron diferents ibrids de grand efièch ornamental per aumentar lor interès comercial.

Orchidaceae is a diverse an widespread faimily o flouerin plants wi blooms that are eften colourfu an eften fragrant, commonly kent as the orchid faimily. Alang wi the Asteraceae, thay are ane o the twa lairgest faimilies o flouerin plants, wi atween 21,950 an 26,049 currently acceptit species, foond in 880 genera.^[2][3] Selecting which of the two families is larger is still under debate, as concrete numbers on such enormous families are constantly in flux. Regardless, the nummer o orchid species equals mair nor twice the nummer o bird species, an aboot fower times the nummer o mammal species. The faimily an aa encompasses aboot 6–11% o aw seed plants.^[4] The lairgest genera are Bulbophyllum (2,000 species), Epidendrum (1,500 species), Dendrobium (1,400 species) an Pleurothallis (1,000 species).

The faimily an aa includes Vanilla (the genus o the vanilla plant), Orchis (type genus), an mony commonly cultivatit plants such as Phalaenopsis an Cattleya. Mairower, syne the introduction o tropical species in the 19t century, horticulturists hae produced mair nor 100,000 hybrids an cultivars.

References

Orquidias (Orchidaceae Juss.), d'o griego Orchis = Testículo, porque as riels tuberuosas d'istas plantas, por a suya forma, membrelaban-es a os estuduosos a forma d'os organos sexuals masculinos.

Vinclos externas

• Se veigan as imáchens de Commons sobre Orquidias (Orchidaceae).

Kulawarga aangkrékan^[1] (basa latin: Orchidaceae^[1]) mangrupa golongan tutuwuhan kembangan anu mibanda anggota atawa jenis panglobana. Anggota ti kulawarga ieu bisa dipanggihan di sakuliah dunya, iwal gurun pasir anu garing jeung daérah anu sok katutupan salju^[1]. Jenis angkrék anu aya di dunya kisaran antara 17.000-35.000. Kontribusi angkrék Indonésia dina khasanah angkrék dunya cukup gedé^[1]. Tina 20.000 spésiés angkrék anu sumebar di sakuliah dunya, 6.000 di antarana aya di leuweung Indonésia^[1]. Angkrék mangrupa tutuwuhan hias anu miboga niléy éstétika luhur^[1]. Wangun jeung warna kembang sarta karakteristik séjénna anu unik jadi daya tarik sorangan tina spésiés tutuwuhan hias ieu sangkan loba dipiresep ku konsumén^[1], boh di jero negeri boh ti luar negeri^[1]. Angkrék anu dipiresep nyaéta dina wangun kembang potong jeung tutuwuhan pot^[1]. Angkrék ditangtayungan ku Peraturan Pamaréntah Républik Indonésia, nomor 7 taun 1999, tanggal 27 Januari 1999^[2].

Référénsi

Tekst üüb Öömrang

Orchideen (Orchidaceae) san en famile faan bloosenplaanten uun't kategorii faan a Asparagales. Tu det famile hiar 21.950 of 26.049^[1] slacher üüb a eerd.

Slacher

Bilen

• Cattleya labiata

• Habenaria radiata

• Disa cardinalis

• Doritaenopsis

• Chloraea crispa

• Ansellia africana

• Calanthe triplicata

• Paphiopedilum victoria-regina

• Epistephium lucidum

• Epidendrum stamfordianum

• Cephalanthera rubra var. alba

• Cattleya warscewiczii

D'Famill vun den Orchideeën (Orchidaceae) huet méi wéi 25.000 Aarten, opgedeelt an zirka 850 Gattungen, an ass domat, no den Asteraceae, déi zweetgréisst Planzefamill. D'Orchideeë sinn iwwer d'ganz Welt ausser an der Antarktis verbreet, mä et ass an den Tropen wou hiren Aarteräichtum am gréissten ass.

Innerhalb vun de Bléieplanzen gehéiere se zu de Monokotyledonen, zu deenen och d'Grieser gehéieren. D'Orchideeë liewen a Symbios mat engem Champignon deen hir Wuerzelen emspënnt a se mat Nierstoffer aus dem Buedem versuergt.

Déi grouss Formen- a Faarwendiversitéit vun den Orchideeëbléien ass entstanen als Upassung un d'Ulackele vu Bestäuberinsekten. Vill vun hire Bléie bilden z. B. eng Landeplaz fir d'Insekten, anerer ginn sou wäit, mat hire Bléieblieder d'Form an d'Fierwung vun engem weiblechen Insekt z'imitéiere fir sou dee betreffende Männchen unzelackelen (z. B. d'Bommel).

Déi ganz Planzefamill krut hiren Numm duerch déi zwou hodefërmeg Wuerzelknolle vun der Gattung Orchis (gr.: ὄρχις „Hoden“).

Kennzeechen

Trotz deene ville Kennzeechen déi ee bei den Orchideeë gesi kann, gëtt et der nëmme wéineg déi bei hinnen alleguer virkommen. Dat erkläert sech doduerch, datt déi eenzel Gattunge verschidden evolutionär Stadien erreecht hunn.

• Ee Bléieblat (de Labellum) ass vergréissert an an der Form verännert.
• Dat eenzegt am Laf vun der Evolutioun iwwereg gebliwwe Stëbsblat (Staubblatt) ass mat dem Stempel (weiblecht Organ) zu enger Sail verwuess.
• D'Pollebeidele sinn zu engem Pak zesumme gewuess.
• Et gëtt vill ganz klenge Som produzéiert, deen nëmme keime kann, wann e mat engem Champignon verbonne ass.
• D'Orchideeëwuerzel lieft an obligatorescher Symbios mat deem Champignon.
• Wärend der Entwécklung, virun hirer Entfalung, dréint d'Bléi sech ëm 180° (heiannsdo ëm 360°). Dës Dréiung gëtt als Resupinatioun bezeechent.

Wuesstumsformen

Orchideeë wuessen:

• epiphytesch, op anere Planzen (awer net als Parasit)
• terrestresch, um Buedem
• lithophytesch, op Fielsen oder Steng

Méi wéi d'Hallschent vun den tropeschen Aarte lieft epiphytesch.

Orchideeën zu Lëtzebuerg

Am Land goufe bis haut 46 Orchideeënaarten nogewisen, wouvun awer 10 ausgestuerwe (†) sinn.

• Aceras anthropophorum, Gehaangene Männchen;
• Anacamptis pyramidalis;
• Cephalanthera damasonium, Bëschvillchen; C. longifolia; C. rubra;
• Coeloglossum viride;
• Cypripedium calceolus †;
• Dactylorhiza fuchsii; D. incarnata; D. maculata, Jongekraut, Kiercheschlëssel; D. majalis, Jongekraut; D. praetermissa †; Dactylorhiza sambucina †;
• Dactylohriza incarnata subsp. cungsii, an der Kiemerchen zu Déifferdeng;^[1]
• Epipogium aphyllum, Widerbaart;
• Epipactis atrorubens; E. helleborine; E. leptochila; E. microphylla; E. muelleri; E. palustris; E. purpurata;
• Goodyera repens;
• Gymnadenia conopsea, Jesushand; G. odoratissima;
• Herminium monorchis †;
• Himantoglossum hircinum;
• Limodorum abortivum †;
• Listera ovata;
• Neottia nidus-avis, Vullennascht;
• Ophrys apifera, Bei; O. holosericea, Bommel; O. insectifera, Jëfferchen, Méck; O. sphegodes, Afekapp, Spann;
• Orchis coriophora (=Anteriorchis coriophora) †, O. mascula, O. militaris, Kärzeblumm; O. morio, Kéisblumm; O. palustris †; Kruuchteblumm; O. purpurea; O. simia †; O. tridentata †; O. ustulata †;
• Platanthera bifolia, Kräizblumm; P. chlorantha, Kräizblumm;
• Pseudorchis albida †;
• Spiranthes aestivalis †.

Lëtzebuergesch Orchideeëfuerscher (tropesch Aarten)

• Orchideeën aus Südamerika: Jean Linden (Botaniker), Nicolas Funck, Joseph Schlim.
• Aus Afrika: Edouard Luja.

Literatur

• Mangen, J.-M., G. Colling, J.A. Massard & E. Medernach, 1997. Die Orchideen Luxemburgs. Musée national d'histoire naturelle a Société des naturalistes luxembourgeois. 143 S. Aquarellzeechnunge vum Alan Johnston. (2. geännert Oplo; 1. Oplo 1993). (Mat enger ausféierlecher Bibliographie iwwer d'Erfuerschung vun den Orchideeën zu Lëtzebuerg an och den tropeschen Aarten duerch lëtzebuergesch Botaniker).
• Reichling, L., 1970. Die Gattung Epipactis in Luxemburg. Jahresberichte des naturwissenschaftlichen Vereins Wuppertal 23: 88-97.
• Reichling, L. et al., 1975. Die Orchideen des Deutsch-Luxemburgischen Naturparks. Decheniana 127: 261-262.
• Schlechter, R., 1985-2003. Die Orchideen. 4 Bd. & Regist., Blackwell Verlag, 3. Oplo, iwwerschafft vum Senghas, K.; 1985-2003.

Referenzen

1. ↑ G. Freymann: Ein echtes luxemburgisches Gewächs: Umweltministerin besucht einzigartige Orchideenarten im früheren Tagebau “Kiemerchen”. Lëtzebuerger Journal 2016-06-16, S. 17. (Online-Versioun).

Kuckt och

• Lëscht vu lëtzebuergesche Planzennimm
• Lucien Linden

Um Spaweck

Commons: Orchideeën (Orchidaceae) – Biller, Videoen oder Audiodateien

• Wëll Orchideeë beim Kolléisch

Orhideje (lat. Orchidaceae) su raznolika i kosmopolitski rasprostranjena porodica cvjetnica, sa često šarenim i mirisnim cvjetovima. Porodica orhideja uključuje veoma heterogene biljke sa (često) osebujnim načinom (samo)oprašivanja, koje je prilagođene datim uvjetima okruženja, od tropskih do ledenih geografskih širina.^[2].

Skupa sa Asteraceae, orhideje su jedna od dvije najveće porodice cvjetnica. Uključuju oko 28.000 dosad prihvaćenih vrsta, iz oko 763 roda.^[3][4] Budući da se, opisivanjem novih vrsta, porodica povećava, njihovo određivanje je i dalje diskutabilno, jer potvrđeni podaci o članovima te ogromne porodice stalno pristižu. Bez obzira na to, broj orhidejskih vrsta gotovo je jednak broju košljoriba, a više ih je nego dva puta od broja vrsta ptica i oko četiri puta više nego sisarskih. Porodica obuhvata oko 6-11% svih sjemenjača.^[5] Najveći rodovi su Bulbophyllum (2.000 vrsta), Epidendrum (1.500 vrsta), Dendrobium (1.400 vrsta) i Pleurothallis (1.000 vrsta).

Porodica također uključuje raznolike rodove Vanilla (tipska vrsta: vanilija), Orchis (tipski rod) i veoma česte kultivirane biljake, kao što su one iz rodova Phalaenopsis i Cattleya . Osim toga, nakon kultivacije tropskih vrsta, u 19. stoljeću (za hortikulturu), proizvedeno je više od 100.000 hibrida i kultivara.

Opis

Orhideje su lahko razlikuju od drugih biljaka, po nekim vrlo uočljivim, zajednički izvedenim osobenostima ili "apomorfijama". Među njima su:

• bilateralna simetrija cvijeta (zigomorfne),
• mnogi resupinantni cvjetovi, sa gotovo uvijek jako modificiranim laticama (labellum),
• spojeni prašnici i karpele i
• vrlo sitne sjemenke.

Stabljika i korijenje

Sve orhideje su višegodišnje biljke koje nemaju nikakve trajne drvenaste strukture. Mogu rasti u skladu sa dva obrasca:

• Monopodijski: Stabljika raste iz jednog pupoljka, a lišće se dodaje na tjemenu, svake godine, paa stabljika raste uvis u skladu s tim. Stabljika orhideje sa monopodijskim rastom može dostići nekoliko metara dužine, kao u rodovima Vanda i Vanilla.
• Simpodijski: Simpodijske orhideje imaju rast naprijed (najnoviji razvoj) i unazad (najstariji rast).^[6] Biljka proizvodi niz susjednih izdanaka koji rastu do određene veličine, cvajetaju i onda prestaju rasti i zamjenjuju se. Ove orhideje rastu bočno, a ne vertikalno, prema površinu njihove podloge. Rast se nastavlja do razvoja novih izbojaka, sa svojim lišćem i korijenjem. Niču od ili pored onih iz prethodne godine, kao u rodu Cattleya. Dok je novi izbojak u razvoju, rizomi mogu ponovo početi svoj rast iz takozvanih 'okaca', nerazvijenih pupoljaka, granajući se na taj način. Simpodijske orhideje mogu imati vidljive pseudolukovice pridružene s je od strane rizoma, koje duž vrha ili samo ispod tla.

Uzemljene orhideje mogu biti rhizomaste ili formiraju izdanke ili gomolje. Korijenove kape ovih orhideja su glatke i bijele.

Neke simpodijske zemne orhideje, kao što su rodovi Orchis i Ophrys, imaju dva podzemna gomoljasta korijena. Jedan se koristi kao rezerva hrane za zimski period i za razvoj drugog, iz kojeg se razvija vidljiv prirast.

U toplim i stalno vlažnim klimatima, mnoge uzemljene orhideje ne trebaju pseudolukovice.

Epifitne orhideje, one koje rastu uz podršku, imaju modificirane vazdušne korjenove koji ponekad mogu biti dugi nekoliko metara. U starijim dijelovima korijena, nalazi se modificirana sunđerasta epiderma, pod nazivom velamen, sa funkcijom apsorbiranja vlage. Građena je od mrtvih ćelija i može biti srebrnasto-siva, bijela ili smeđa. U nekim orhidejama, velamen uključuje spužvasta i vlaknasta tijela u blizini prostora između ćelija, pod nazivom tilosomi.

Ćelije korijenskog epiderma rastu pod pravim uglom u odnosu na os korijena kako bi mu omogućile da se čvrsto stisne na podršku. Nutrijenti za epifitne orhideje uglavnom dolaze iz mineralne prašine, organskih nanosa, životinjskog izmeta i drugih međunakupina na površinama njihove podloge.

Osnova stabljike simpodijskih epifita ili u nekih vrsta, suština celokupne stabljike može biti zadebljala da formira pseudolukovicu koja sadrži hranjive tvari i vodu za suhe periode.

Pseudolukovica ima glatku površinu sa izdužnim brazdama, a može imati različite oblike, često konusne ili duguljaste. Njena veličina je vrlo varijabilna; u nekih malih vrsta roda Bulbophyllum, može biti najduža do dva milimetra, dok kod najveće orhideja na svijetu, Grammatophyllum speciosum (gigantska orhideja), može dostići do tri metra. Neke vrste roda Dendrobium imaju duge, štapičaste pseudolukovice sa kratkim, zaobljenim listovima po cijeloj dužini; neke druge orhideje imaju skrivene ili izuzetno male pseudolukovice, potpuno uključene unutar lišća.

Sa starenjem, pseudolukovica odbacuje lišće i postaje uspavana. U ovoj fazi, često se naziva leđna lukovica. Ona dalje održava hranu za biljke, ali onda glavna pseudolukovica obično preuzima iskorištavanje posljednje rezerve akumulirane u uspavanoj lukovici, koja na kraju također ugine. Pseudolukovica obično živi oko pet godina. Orhideje bez uočljive pseudolukopvice također imaju izrasline, kao pojedinačne komponente simpodijskih biljaka.

Listovi

Kao i većina monokotiledona, orhideje uglavnom imaju jednostavno lišće sa paralelnim venama, iako neke Vanilloideae imaju mrežaste žilice. Listovi mogu biti jajoliki, lancetasti ili okruglasti i vrlo varijabilne veličine na pojedinim biljkama. Njihove karakteristike su često dijagnostičke za određivanje vrsta. Na stabljici su obično naizmjenični, često savijeni po dužini uz centar ("plikati"), a nemaju palistiće (sporedne lisiće). Listovi orhideja često imaju silikatna tijela zvana stegmata u ovojnici provodnih snopić (nema ih u Orchidoideae) i vlaknaste su.

Struktura listova odgovara specifičnim staništima biljke. Vrste koje obično žive u suncu ili rastu na lokacijama koje mogu biti povremeno vrlo suhe, imaju debele, kožaste listove, a lamine pokrivene voštanom kutikulom da održe mogućnost snabdijevanje vodom. Vrste koje žive u hladu, s druge strane, imaju duge, tanke listove.

Listovi većine orhideje su višegodišnji, to jest, oni žive nekoliko godina, dok drugi, posebno onih orhideja sa skladišnim listovima, kao u Catasetum , opadaju godišnje i razvijalu novi listovi, zajedno s novim pseudolukovicama. Listovi nekih orhideja smatraju se ukrasnim. Listovi Macodes sanderiana, poluuzemljenih ili stjenovitih ("litofita") orhideje, ispoljavaju pjenušavo srebrenaste i zlataste šare na svjetlo-zelenoj pozadini. Listovi Psychopsis limminghei su svjetlo smeđe-zeleni, sa bordo-pjegastim oznakama, stvorenim od cvijetnih pigmenata. Atraktivna šara na listovima orhideje gospina cipelica (lady's slipper) iz tropskih i suptropskih dijelova Azije ( Paphiopedilum ), je posljedica neujednačene distribucije hlorofila. Također, Phalaenopsis schilleriana je pastelno ružičasta orhideje sa upadljivim listovima tamno-zelene i svjetlo-zelene boje. Dragulj orhideja (Ludisia discolor) uzgaja se više zbog šarenog lišća nego zbog bijelih cvjetiova.

Neke orhideje, kao Dendrophylax lindenii (duh orhideja), Aphyllorchis i Taeniophyllum zavise od zelenila korijena za fotosintezu, a zbog nedostatka normalno razvijenog lišća, kao i kod svh heterotrofnih vrsta.

Orhideje roda Corallorhiza (orhideje koralnog korijena) nemaju listova, pa svoje korijene omotavaju oko korijena zrelih stabala i koriste specializirane gljive za sakupljanje šećera.^[7]

Cvjetovi

Orchidaceae su porodica sa dobro poznatim mnogim strukturnim varijacijama cvjetova. Neke orhideje imaju samo jedan cvijet, ali većinom ga imaju u obliku grozdaste cvasti, ponekad sa širokim brojem cvjetova. Cvjetne stabljike mogu biti bazne, tj. proizvedene iz baze gomolja, kao što je u Cymbidium, apikalne, što znači da rastu iz tjemena glavnog stabla, kao što je u Cattleya ili pazušne iz krila lisnog pazuha, kao u Vanda. Kao apomorfija kladusa, cvjetovi orhideja su primitivno zigomorfni (bilateralno simetrični), iako u nekim rodovima kao Mormodes, Ludisia, i Macodes, ova vrsta simetrije može biti teško uočljiva.

Cvijet orhideja, kao i većina cvjetova kod monokoliledona, ima dva pršljena sterilnih elemenata. Spoljni ima tri lapa, a unutrašnji svitak ima tri latice. Lapovi su obično vrlo slični laticama, pa se zovu tepali (1), ali mogu biti i potpuno različiti.

Medijalne latice, zvane labelum ili usne (6), koje su uvijek modificirane i proširene, zapravo su gornje medijalnie latice. Međutim, kako se cvijet razvija, podrasli jajnik (7) ili peteljka obično rotira za 180 °, tako da labellum dolazi u donjem dijelu cvijeta, čime je postao pogodan kao platforma za oprašivače. Ova karakteristika, pod nazivom resupinacija, javlja se primitivno u porodici i smatra se apomorfnom, izvedenom karakteristikom svih Orchidaceae. Torzija jajnika je vrlo vidljiva iz prikazanih uzdužnih presjeka prikazano (vidi sliku). Neke orhideje su sekundarno izgubile ovu resupinaciju, kao npr. u rodu Zygopetalum i vrsti Epidendrum secundum .

Normalni oblik latica može se naći u rodu Cattleya, gdje one čine trokut. U rodu Paphiopedilum (Venerine papuče), donja dva čašična lista su spojeni u sinsepal, a usne su dobile oblik cipelice. U rodu Masdevallia, svi češični listići su spojeni.

Cvjetovi orhideja s abnormalnim brojem latica za usne , zovu se pelorijski. Pelorija je genetička kontrolirana osobina, ali na njeno ispoljavanje utiču i ekološki faktori, a može se pojaviti i slučajno.

Primitivni cvjerovi orhideja imaju tri prašnika, ali ova situacija je ograničena na rod Neuwiedia. Vrste roda Apostasia, iz grupe Cypripedioideae imaju dva prašnika, od kojih je jedan (centralni) sterilan i sveden na staminod. Sve ostale orhideje, kladusa pod nazivom Monandria, zadržale su samo centralni prašnik, a drugi se svodi na staminode (4). Filamenti prašnika su uvijek prirasli (spojeni) na niti za oblikovanje cilindričnih struktura nazvanih ginostemij ili kolonu (2). U primitivnim oblicima Apostasioideae, ova fuzija je samo parcijalna; u Vanilloideae, je duboka, a u Orchidoideae i Epidendroideae je potpuna . Žig (9) je vrlo asimetričnan, kao i svi njegovi režnjevi, kiji pognuti prema centru cvijeta i leže na dnu kolone.

U potporodicama Apostasioideae, Cypripedioideae i Vanilloideae polen se oslobađa u vidu pojedinačnih zrna, kao i u većine drugih biljaka. U drugim potfamilijama, koje čine veliku većinu orhideja, prašnik (3) nosi dva polinija.

Polinij je voskasta masa koja polenova zrna drži zajedno, kao ljepilo, alkaloid viscin, koji sadrži i celulozna vlakana i mukopolisaharide. Svaki polinij je povezan sa niti koja može biti u obliku kaudkula, kao u Dactylorhiza ili Habenaria ili struka , kao što je u rodu Vanda. Kaudikuli ili strukovi omogućavaju polinaciju na viscidij, ljepljivi jastučić koji održava poliniju na tijelu oprašivača.

Na gornjem rubu stigme (žiga) jednoanterske orhideje, ispred antersje kape, imaju ispust zvani rostelum (5), vitko proširenje koje je uključeno u složene mehanizme oprašivanja.

Kao što je pomenuto, jajnik je uvijek donji, odnosno plodnica je podrasla (nalazi iza cvijeta). Plodnica je trokarpelna, sa jednim ili, rjeđe, tri dijela i tjemenom placentacijom (pazušnom u potporodici Apostasioideae).

U 2011. godini, otkriveno je da član roda Bulbophyllum, Bulbophyllum nocturnum cvjeta noću.^[8]

Oprašivanje

Složene mehanizme koje su orhideje evoluirale kako bi se postiglo unakrsno oprašivanje, ispitivao je i Charles Darwin, a koje je opisao knjizi „Oplodnju orhideja“ (Fertilisation of Orchids, 1862). Orhideje su razvile visoko specijalizirane sisteme oprašivanja, u kojima su šanse za oprašivanja često rijetke, tako da cvjetovi obično ostaju osjetljivi jako dugo, čineći neoprašene cvijetove dugotrajno prijemčivim. Većina orhideje otpušta polen u jednoj masi. Svaki put kada oprašivanje uspije, biva oplođeno na hiljade ovula.

Oprašivači su često vizualno privučeni oblikom i bojama labeluma (usana) cvijeta. Međutim, neke vrste roda Bulbophyllum privlače mužjake vinske mušice (Bactrocera spp.) isključivo putem cvjetne hemikalije koja istodobno djeluje kao nagrada cvijeta (npr. metil eugenol , malinski keton ili zingeron) za obavljeno oprašivanje.^[9] Cvjetovi mogu proizvoditi atraktivne mirise. Iako je odsutan u većini vrsta, nektar se može proizvesti u mamuzama labeluma (8 na slici gore), na mjestu lapova ili u pregradama jajnika, sa najtipičnijim položajem kod Asparagales (šparogolike orhideje).

U orhideja koje proizvode polinije, oprašivanje se događa u nekoj od varijanti sljedećeg redoslijeda: kada oprašivač ulazi u cvijet, dotakne viscidij, koji odmah zadrži na svom tijelu, obično na glavi ili abdomenu. Dok napuštai cvijet, povlači pollinij iz prašnika, jer je povezan s viscidijem preko kaudikula ili stručka. Kaudikul se savija i pollinij se pomiče prema naprijed i prema dolje. Kada oprašivač uđe u slijedeći cvijet iste vrste, polinij zauzima takav položaj da će se držati za žig drugog cvijeta, odmah ispod rosteluma i obavi oprašivanje. Vlasnici orhideja su u mogućnosti da potaknu reprodukcijski proces olovkom, malim kistom ili drugim sličnim predmetom.

Neke orhideje uglavnom ili u potpunosti su samooprašivači, a posebno u hladnijim područjima gdje su oprašivači posebno rijetki. Ako u cvijet nije došao oprašivač, kaudikul može presušiti, a polinije tada padaju direktno na stigme (žigove). U suprotnom, prašnik može rotirati i zatim unijeti stigmu u šupljine cveta (kao u Holcoglossum amesianum).

„Cipelicasta orhideja“ Paphiopedilum parishii razmnožava se samooplodnjom. Ovo se dešava kada se prašnik promjeni iz čvrstog u tečno stanje i direktno kontaktira sa površinom žiga tučka, bez pomoći bilo kojeg oprašivača ili cvjetnog pribora.^[10]

Usne (abelum) u potporodici Cypripedioideae su u obliku pipalice i imaju ulogu klopke za dolazeće insekte. Izlaz im jedino vodi preko antera u kojima je polen za oprašivanje. Kod nekih, izuzetno specijaliziranih orhideja, poput bjeloglavog roda Ophrys labelum je prilagođen bojom, oblikom i mirisom koji privlači male insekte putem mimikrije za prijemčivu ženku. Oprašivanje se događa u pokušaju insekata da se pare s cvijetom.

Mnoge orhideje neotropske biogeografske zone oprašuju male orhidejske pčele, koje posjećuju cvjetove skupljajući hlapljive hemikalije koje učestvuju u sintezi feromonskih atraktanata. Primijećeno je da mužjaci nekih vrsta, kao što su Euglossa imperialis ili Eulaema merian periodično napuštaju svoje teritorije za hranom sa aromatskim spojevima, kao što je cineol, da bi sintetizirali feromon za privlačenje i parenje sa ženkama.^[11][12] Svaki tip građe orhideja ostavlja polinije na drugom dijelu tijela različitih vrsta pčela, tako da one provedu odgovarajuće vrijeme za unakrsno oprašivanje.

Rijetka saprofitsaprofitska orhideja bez hlorofila raste u potpunosti pod zemljom, u Australiji, Rhizanthella slateri , nikada nije izložena svjetlosti, a za oprašivanje ovisi o mravima i drugim podzemnim insekatima. Catasetum, rod o kojem je široko raspravljao i Darwin, zapravo ispušta svoje ljepljive polinije s eksplozivnom silom kada ih dodirne insekt, odbacujući pritom oprašivača sa cvijeta.

Nakon oprašivanja, lapovi i latice blijede i vehnu, ali obično ostaju prikačeni na jajniku.

Plodovi i sjemenke

Jajnik se razvija se obično u kapsuli koja je raspuknuta sa od tri ili šest uzdužnih proreza, dok je preostali dio zatvoren na oba kraja.

Sjemenke su uglavnom gotovo mikroskopske veličine i veoma brojne, u nekih vrsta i preko milion zrna po kapsuli. Nakon zrenja, raspukne i raznese u sićušne čestice prašine ili spore. One nemaju endosperma i ulaze u simbiotski odnos sa raznim mikoriznim bazidiomicetnim gljivama koje im pružaju potrebne hranjive tvari za klijanje, tako da su sve vrste orhideja mikoheterotrofne, za vrijeme klijanja i, za održavanje životnog ciklusa, oslanjaju se na gljive.

Pošto je vjerovatnoća za sjeme da susretne prikladnu gljivu je vrlo mala, samo mali djelić ukupnog sjemenja uspije klijati i razviti se u odrasle biljke. U uzgoju, klijavost obično traje nekoliko sedmics.

Razvijene su hortikulturne tehnike za klijanje sjemena orhideje na vještačkom hranjivom mediju, koje eliminiraju potrebu učešća gljiva za klijanje i uveliko pomaže razmnožavanju ukrasnih orhideja. Uobičajeni medij za sjetvu orhideja u vještačkim uvjetima je agar-agarni gel u kombinaciji s izvorom ugljikohidratne energije. Izvor ugljikohidrata može biti kombinacija diskretnih šećera ili se mogu dobiti iz drugih izvora, kao što su banana, ananas, breskve ili čak paradajzni pire ili kokosova voda. Nakon pripreme, agarni medij se izlije u epruvete za ispitivanje ili staklenke, koje se zatim u autoklavu (ili kuhanjem u loncu) steriliziraju sa medijem. Nakon kuhanja, hlađenjem, medij postaje gel.

Nespolno razmnožavanje

Neke vrste, kao što su u rodovima Phalaenopsis, Dendrobium i Vanda , proizvode ogranke ili sadnice formirane od jednog od čvorova uz matičnu peteljku, putem akumulacije hormona rasta u tom trenutku. Ovi izdanci su poznati kao keiki.

Etimologija

Tipski rod (tj. rod po kojem je imenovana porodica) je Orchis . Naziv roda dolazi od starogrčke riječi ὄρχις - órhis, što doslovno znači testis, zbog oblika blizanačkih gomolja nekih vrsta roda Orchis.^[13][14] The term "orchid" was introduced in 1845 by John Lindley in School Botany,^[15] as a shortened form of Orchidaceae.^[16]

Ekologija

Većina orhideja su višegodišnja aerofite , koje rastu usidrene na stablima ili grmovima u tropima i suptropima. Vrste, kao što je Angraecum sororium su litofite,^[17] koje rastu na stijenama ili vrlo stjenovitom tlu. Druge orhideje (uključujući većinu Orchidaceae umjerenog pojasa) su prizemne i mogu se naći u stanišnim područjima kao što su travnjaci i šume. Nekim orhidejama, kao što su u rodovima Neottia i Corallorhiza, nedostaje hlorofil, tako da ne mogu fotosuntetizira. Umjesto toga, takve vrste dobijaju energiju i hranjive tvari koje proizvode parasitirajuće gljivice tla preko formiranja orhidejskih mikoriza. Uključene su one gljivice koje ulaze u ektomikorizu, s drvećem i drugim parazitima drvenastih biljaka, kao što su one iz roda Armillaria, koje su saprotrofi.^[18] Ove orhideje su poznate kao miko-heterotrofni organizmi, ali su nekad bile (pogrešno) opisane kao saprofiti jer se vjerovalo da svoju prehranu stiču tako što se razlažu organske tvari. Iako postoji samo nekoliko vrsta bezhlorofilnih holoparazita, sve orhideje su, tokom klijanja i rasta klijanaca, miko-heterotrofi, a odrasle biljke čak i fotosintetski autotrofi jer mogu i dalje dobiti ugljik iz njihovih mikoriznih i gljivica.

Rasprostranjenje

Orchidaceae kosmopolitski rasprostranjene i javljaju se na gotovo svim staništima osim glečera. Najbogatija raznolikost rodova i vrsta orhideja može se naći u tropima, ali se također nalaze i iznad arktičkog kruga, u južnoj Patagoniji, a dvije vrste roda Nematoceras na otoku Macquarie na 54 ° južno. Slijedeći popis daje grubi pregled distribucije njihovih rodova:

• Okeanija: 50 do 70;
• Sjeverna Amerika: 20 do 26;
• Tropska Amerika: 212 do 250;
• Tropska Azija: 260 do 300;
• Tropska Afrika: 230 do 270;
• Evropa i umjerena Azija: 40 do 60.

Upotreba

Parfimerija

Miris orhideja često analiziraju proizvođači parfema (primjenom vrhunske tehnologije i gasnomtečnom hromatografijom / masena spektrometrija masenom spektrometrijom) za identifikaciju potencijalno mirisnih hemikalija.^[19]

Hortikultura

Druga važna upotreba orhideja je njihov uzgoj za uživanje u cvijeću. Većina uzgajanih orhideje su tropske ili suptropske, ali ima ih dosta koje rastu u hladnijim klimatima, a koje se mogu naći na tržištu. Od dostupnih sjevernoameričkih vrsta, u rasadnicima se mogu naći Ophrys apifera (pčelinja orhideja), Gymnadenia conopsea (mirisna orhideja), Anacamptis pyramidalis (piramidna orhideja) i Dactylorhiza fuchsii (općepoznata pjegava orhideja) Orhideje svih vrsta također često traž kolekcionari, kako vrste, tako i hibride. Širom svijeta su osnovane mnoge stotine društava i klubova. To mogu biti mali, lokalni klubovi, kao što je ‘Sutherland Shire Orchid Society^[20], ili veće, nacionalne organizacije kao što je Američko orhidejsko društvo (American Orchid Society). Oba služe da podstaknu uzgoj i sakupljanje orhideja, ali neki idu i dalje, koncentrirajući se na očuvanje ili istraživanja.

Termin "botanička orhideja" labavo označava one sa malim cvijetovima, tropske orhideje iz pri nekoliko rodova koji se ne uklapaju u kategoriju "cvjećarskih " orhideja. Nekoliko od tih rodova sadrži ogroman broj vrsta. Neki od njih, kao što su Pleurothallis i Bulbophyllum, sadrže oko 1700 i 2000 vrsta i često su vegetativno vrlo raznolike. Primarna upotreba izraza je među orhidejskim hobistima koji žele da opišu neobične vrste, iako se koristie za razlikovanje prirodnih vrste orhideja od hortikulturno stvorenih hibrida.

Upotreba u ishrani

Osušene sjemenke iz mahune jedne orhideje roda, Vanilla (posebno Vanilla planifolia ), su komercijalno važne kao aroma za pečenje, proizvodnju parfemai aromaterapiju. Podzemni gomolji zemaljskih orhideja, uglavnom Orchis mascula (rana ljubičasta orhideja), melju se u prah i koristite za kuhanje, kao što je topli napitak salep ili u turska zamrznute poslastica dondurma. Tvrdi se da ime salep dolazi iz arapskog izraza ḥasyu al-tha`lab (= "lisica testisa") , ali se češće čini da naziv dolazi direktno iz arapskog imena saḥlab . Sličnost u izgledu sda testisima prirodno čini da se salep smatra afrodizijakom.

Osušeno lišće Jumellea fragrans se koristi za aromu ruma na otoku Reunion. Neke saprofitske vrste orhideja grupe Gastrodia imaju krompirast gomolja i konzumiraju se kao hrana izvornih naroda u australiji , a mogu se i uspješno uzgajati, posebno Gastrodia sesamoides . Divlje sastojine ovih biljaka i dalje se mogu naći u istim oblastima aboridžinskih naselja, kao što je Ku-ring-gai Chase National Park u Australiji. Aboridžini nalaze biljke u staništima posmatranjem gdje je bandikuti izgreban u potrazi za gomoljima, nakon otkrivanja biljke mirisom (pod zemljom).^[21]|group=Note}}

Upotreba u tradicijskoj medicini

Orhideje se koriste u tradicijskojoj medicine, za liječenje mnogih bolesti i tegoba. Korištene su kao izvor biljnih preparata u Kini od 2.800 godine p.n.e. Gastrodia elata je jedna od tri orhideje koje su navedene u najrarijim poznatim kineskim zapisima o ljekovitim materijama ( Shennon bencaojing = Materia Medica) , koji potiču iz oko 100. godine nove ere. Theophrastus orhideje spominje u svojom zapisu “Upit u biljke “(Enquiry into Plants), 372-286 godina p.n.e.

Kulturna simbolika

Orhideje imaju mnoge asocijacije s simboličkim vrijednostima. Naprimjer, orhideja je Cvijetni Grad Shaoxing, Kina. Cattleya mossiae je nacionalni venecuelanski cvijet, a Cattleya trianae je nacionalni cvijet Kolumbije. Vanda 'Miss Joaquim' je nacionalni cvijet Singapura, Guarianthe skinneri je nacionalni cvijet Kostarike, a Rhyncholaelia digbyana Hondurasa.^[22] Prosthechea cochleata je the nacionalni cvijet Belizea, gdje je poznata kao crna orhidej.^[23] Lycaste skinneri ima bijelu paletu (alba) koja je nacionalni cvijet Gvatemale, poznatiji kao Monja Blanca (bijelo podne). Panamski nacionalnom cvijet je orhideja sveti duh”' '(Peristeria elata), ili "cvijes svetog duha". Prirodne orhideje Mediterana su prikazani na Ara Pacis u Rimu, što je do sada jedini poznati primjer orhideja u drevnoj umjetnosti, a najraniji je u Evropskoj umjetnosti .{{#tag:ref|The symbolic (or even religious) meaning of the Ara Pacis orchids is not yet known.^[24]

Evolucija

Studija u naučnom časopisu Nature iznijela je hipotezu da izvor orhideja seže mnogo dublje u prošlost nego što se prvobitno očekivalo.^[25] Fosil izumrle vrsta pčele bez žaoke, Proplebeia dominicana , pronađen je zarobljen u miocenskom ćilibaru od prije 15-20 miliona godina. Pčela je na krilima nosila polen prethodno nepoznatog taksona orhideje Meliorchis caribea. Ovo otkriće je prvi dokaz fosilizianih orhideje do danas i pokazuje da su tada insekti bili aktivni oprašivači orhideja. Ova izumrls orhideja, M. caribea, je svrstana u okvire postojećeg plemena Cranichideae, poplemena ‘’Goodyerinae’’ (potfamilija Orchidoideae).

Genetičko sekvenciranje ukazuje das u orhideje možda nastala i ranije, prije 76-84 miliona godina tokom kasne krede.^[26] Prema Marku W. Chaseu i saradnicima (2001), ukupni biogeografski i filogenetski obrasci Orchidaceae pokazuju da su čak i stariji i mogu se vratiti u prošlost na oko 100 miliona godina.^[27]

Metodom molekulskog sata, bilo je moguće odrediti starost glavnih grana porodice orhideja. Ovo je također potvrdilo da je potporodica Vanilloideae grana na baznoj dihotomiji monandroidnih orhideja, a mora da su se razvili vrlo rano u evoluciji porodice. S obzirom na to da se potfamilija javlja u tropskim i suptropskim područjima, od tropske Amerike do tropske Azije, Nove Gvineje i zapadne Afrike, a kontinenati su se počeli dijeliti prije oko 100 miliona godina, do značajnih biotskih razmjena mora da je došlo nakon ove podjele (starost roda Vanilla procjenjuje se na 60 do 70 miliona godina)

Taksonomija

Taxonomija ove porosice se konstantno mijenja, jer nove studije i dalje razjašnjavaju odnose između vrsta i grupa vrsta, u više taksona i nekoliko rangova koji budu priznati. Orchidaceae se danas svrstavaju u red Asparagales, APG III sistema, iz 2009.^[1]

Prepoznato je pet potporodica. Naredni kladogram zasniva se na APG sistemu od 1998. On predstavlja viđenje većine botaničara do tog vremena. Podržavaju ga i rezultati morfoloških istraživanja, ali nikada nije dobio snažnu podršku u molekulsko-filogenetičkim studijama.

Apostasioideae: 2 roda sa 16 vrsta, Jugozapadna Azija

Cypripedioideae: 5 rodova 130 vrsta, od umjerenih područja do tropslih Amerika i tropske Azije

Monandrae

Vanilloideae: 15 rodova i 180 vrsta, vlažnih tropskih suptropskih regija, istočna Sjeverna Amerika

Epidendroideae: više od 500 rosova, sa oko 20.000 vrsta, kosmopolitsko rasprostranjenje

Orchidoideae: 208 rodova i 3.630 vrsta, kosmopolitska porodica

Apostasioideae

Vanilloideae

Cypripedioideae

Epidendroideae

Orchidoideae

Rodovi

Bosanskohercegovačke orhideje

Dopunske slike

• Odabrani kultivari
• 'Mrs Mahler Mem Fred Tompkins'

• 'Queen Sirikhit Diamond Crown'

• 'Hawaiian Wedding Song Virgin'

• 'Chia-lin'

• Hawaian Variable Prasan

• 'Barbara Belle'

• Beaumesnil 'Parme'

• 'Chocolate Drop' x 'Pao de Acucar'

• 'Empress Frederick'
  × Cattleya mossiae

• 'Hermine'

• 'Little Angel'

• 'Marjorie Hausermann York'

• 'Miva Breeze Alize'

• 'Nobile's carnival'

• Pernell George Barnett 'Yankee Clipper'

• 'Portia'

Također pogledajte

• Cvjetnica
• Angiosperme

Reference

Orkidea

'Orkideja është lule me origjinë aziatike. Japonia është vendi ku kjo lule rritet. Është zbuluar në vitin 1825 nga Carl Blum dhe që nga ajo ditë është shndërruar në një nga lulet më të veçanta. Himalaja apo Filipinet janë vendet ku mund të gjeni Orkidetë. Janë rreth 60 lloje të ndryshme orkidesh, ku ndër më të rrallat janë edhe Barbara Moter, Aphrodite, Pink, etj.Orkide është më e bukura e të bukurave. Bota nuk do të kishte kuptim pa lulet dhe e bukura nuk do të kishte simbol të saj më të denjë për ta përfaqësuar sesa Orkidenë. Orkideja me shekuj ka qenë simbol i dashurisë, luksit dhe bukurisë. Grekët e kanë konsideruar këtë lule si simbol të burrërisë (potences). Kinezët, prej kohës së Confuciusit, e kanë quajtur orkiden “bima e aromës së Mbretit”. Familja e orkideve është njëra nga familjet më të mëdha të bimëve, që rriten në çdo vend përpos në Antarktik.

Struktura e lules orkide

Lulet e orkidesë duket të jenë shumë të komplikuara, por në realitet ato kanë një strukturë shumë të thjeshtë, sikurse edhe një pjesë e familjes së orkideve siç është Familja e zambakëve. Orkidetë kanë 3 sepale (nëpetël) dhe 3 petale (sëpetël). Kjo ngjashmëri me bimët e tjera është vetëm sipërfaqësore, sepse të gjitha orkidetë kane petalen e tyre të mesme të transformuar në një strukturë unike që quhet labellum ose buzë. Kjo petale gjithmonë tërësisht dallon nga dy petalet e tjera. Orkidetë gjithashtu kanë edhe tipare rigjenerimi të ndryshme. Në vend të organeve të ndryshme femërore dhe mashkullore, stamen-i dhe pistils-i, janë të kombinuara në një strukture të vetme të quajtur column (kolone, varge). Farat janë të vendosura në vende sterile në një përzierje të sheqerit dhe lëndëve ushqyese. Ky vend (termos) luan rolin e një serre të imët. Filizat qëndrojnë në termos për përafersisht një vit. Atëherë ato vendosen në një vazo “shoqërore“. Ato rriten në këtë vazo për 8 muaj deri në një vit. Atëherë ato zhvendosen në vazo individuale, që mund të zgjasë deri në shtatë vjet derisa të zhvillohen në një bimë që lulëzon, varësisht nga lloji i orkidesë.

Kujdesi për orkidetë

Përpara se të shohim si të kujdesemi për orkidetë, duhet thënë se ato janë bimë me rrënjë ajrore dhe kështu do të ishte ideale që ato të vihen në vazo që varen në tavam.Ndryshe nga lulet e tjera, orkidetë kanë më shumë nevojë për sfungjer e copa druri sesa për dhe.Orkidetë duhen mbajtur në ambiente të ngrohta, por pa i ekspozuar në diell apo pranë burimeve të ngrohjes.Orkidetë gjithashtu kanë nevojë për sasi të vogla uji,mundësisht të spërkatur rreth vazos, si dhe të ujiten pak por shpesh eventualisht 4 herë në javë.Për të mundësuar një lulëzim sa më të gjatë, është mirë të fshihen edhe çdo ditë gjethet me një leckë të lagur.Disa nga shenjat negative gjatë kujdesit të orkideve janë: në rast se dallojmë njolla mbi gjethet dhe lulet, kjo do të thotë se bima ndodhet në një ambient shumë të ftohtë dhe duhet zhvendosur në një ambient më të ngrohtë, ndërsa në rast se gjethet fillojnë të përdridhen dhe nuk dalin bisqe të reja, atëherë bima jonë nuk ka dritë të mjaftueshme.

Disa nga llojet e orkideve

Phalaenopsis.Është një lloj më i zakonshëm i orkideve, më pak i kushtueshëm dhe që lulëzon më gjatë.Në fakt vetëm një gonxhë të lulëzojë dhe ajo zgjat për muaj të tërë.Kjo orkide do një vend më me pak dritë dhe ujitet një herë në javë. Dendrobium.Ky lloj kërkon ndriçim mesatar,ujitet një herë në javë dhe duhet të plehërohet që të jetojë sa më gjatë, si dhe i ruajnë gjethet e tyra gjatë gjithë vitit dhe mund të çelin një kërcell të ri. Paphiopediliu.Është lloji më i dukshëm dhe i dallueshëm i orkideve.Ky lloj përbëhet nga kërcelli me një lule me 2-3 petale.Rritet në vend me ndriçim të ulët ose mesatar,ujitet një herë në javë dhe duhet plehëruar në pranverë dhe gjatë stinë së verës.

Referimet

1. Orkidea
2. Struktura e lules orkide
3. Kujdesi për orkidetë
4. Disa nga llojet e orkideve

Orkideo esas orchidaceae un ek la familii de planti monokotiledona, bulboza, de qua l' "orkis" esas la tipo.

Ang orkidya maoy kahoy sa mga buwak kay espesye sakop sa pamilya nga Orchidaceae. Orchidaceae^[1] maoy pamilya sa mga orkidya. Ang Orchidaceae kay sakop sa matang nga tanom nga asparagos, klase nga tanom nga bulak, punoan nga Tracheophyta, ug ginharian nga tanom.^[1] Ang pamilya nga Orchidaceae pagsakop 27234 kaliwatan, segun Catalogue of Life^[1].

Mga henero

• Aa
• Abdominea
• Acampe
• Acanthephippium
• Acianthera
• Acianthus
• Acineta
• Acriopsis
• Acrochaene
• Acrolophia
• Acrorchis
• Ada
• Adamantinia
• Adenochilus
• Adenoncos
• Adrorhizon
• Aenhenrya
• Aerangis
• Aeranthes
• Aerides
• Aetheorhyncha
• Aganisia
• Aglossorrhyncha
• Agrostophyllum
• Alamania
• Alatiliparis
• Altensteinia
• Ambrella
• Amesiella
• Amitostigma
• Anacamptiplatanthera
• Anacamptis
• Anacamptorchis
• Anathallis
• Ancistrochilus
• Ancistrorhynchus
• Andinia
• Androcorys
• Angraecopsis
• Angraecum
• Anguloa
• Anoectochilus
• Ansellia
• Anthogonium
• Aphyllorchis
• Aplectrum
• Aporostylis
• Apostasia
• Appendicula
• Aracamunia
• Arachnis
• Archivea
• Arethusa
• Armodorum
• Arnottia
• Arpophyllum
• Arthrochilus
• Artorima
• Arundina
• Ascidieria
• Ascocentropsis
• Ascocentrum
• Ascochilopsis
• Ascochilus
• Ascoglossum
• Aspasia
• Aspidogyne
• Aulosepalum
• Auxopus
• Barbosella
• Barkeria
• Bartholina
• Basiphyllaea
• Baskervilla
• Batemannia
• Beclardia
• Beloglottis
• Bensteinia
• Benthamia
• Benzingia
• Bhutanthera
• Biermannia
• Bifrenaria
• Bipinnula
• Bletia
• Bletilla
• Bogoria
• Bolusiella
• Bonatea
• Brachionidium
• Brachtia
• Brachycorythis
• Brachypeza
• Brachystele
• Bracisepalum
• Braemia
• Brasiliorchis
• Brassavola
• Brassia
• Brassocattleya
• Bromheadia
• Broughtonia
• Brownleea
• Bryobium
• Buchtienia
• Bulbophyllum
• Bulleyia
• Burnettia
• Caladenia
• Calanthe
• Calassodia
• Caleana
• Callostylis
• Calochilus
• Calopogon
• Caluera
• Calymmanthera
• Calypso
• Calyptrochilum
• Camaridium
• Campanulorchis
• Campylocentrum
• Capanemia
• Cardiochilos
• Catasetum
• Cattleya
• Catyclia
• Caucaea
• Caularthron
• Centroglossa
• Centrostigma
• Cephalanthera
• Cephalantheropsis
• Cephalopactis
• Cephalorchis
• Ceratandra
• Ceratocentron
• Ceratochilus
• Ceratostylis
• Chamaeangis
• Chamaeanthus
• Chamaegastrodia
• Chamelophyton
• Chamorchis
• Changnienia
• Chaseella
• Chaubardia
• Chaubardiella
• Chauliodon
• Cheiradenia
• Cheirostylis
• Chelonistele
• Chiloglottis
• Chilopogon
• Chiloschista
• Chloraea
• Chondrorhyncha
• Chondroscaphe
• Christensonella
• Christensonia
• Chroniochilus
• Chrysoglossum
• Chysis
• Chytroglossa
• Cirrhaea
• Cischweinfia
• Claderia
• Cladobium
• Cleisocentron
• Cleisomeria
• Cleisostoma
• Cleisostomopsis
• Cleistes
• Cleistesiopsis
• Clematepistephium
• Clowesia
• Coccineorchis
• Cochleanthes
• Codonorchis
• Coelia
• Coeliopsis
• Coelogyne
• Coilochilus
• Collabium
• Comparettia
• Conchidium
• Constantia
• Cooktownia
• Corallorhiza
• Cordiglottis
• Coryanthes
• Corybas
• Corycium
• Corymborkis
• Cottonia
• Cotylolabium
• Cranichis
• Cremastra
• Crepidium
• Cribbia
• Crossoglossa
• Cryptarrhena
• Cryptocentrum
• Cryptochilus
• Cryptopus
• Cryptopylos
• Cryptostylis
• Cuitlauzina
• Cyanaeorchis
• Cyanicula
• Cyanthera
• Cybebus
• Cyclopogon
• Cycnoches
• Cymbidiella
• Cymbidium
• Cynorkis
• Cyphochilus
• Cypholoron
• Cypripedium
• Cyrtidiorchis
• Cyrtochiloides
• Cyrtochilum
• Cyrtopodium
• Cyrtorchis
• Cyrtosia
• Cyrtostylis
• Cystorchis
• Dactylanthera
• Dactylocamptis
• Dactylodenia
• Dactylorhiza
• Dactylostalix
• Daiotyla
• Danhatchia
• Deceptor
• Degranvillea
• Deiregyne
• Dendrobium
• Dendrochilum
• Dendrophylax
• Devogelia
• Diaphananthe
• Diceratostele
• Dichaea
• Dichromanthus
• Dickasonia
• Didymoplexiella
• Didymoplexiopsis
• Didymoplexis
• Dienia
• Diglyphosa
• Dilochia
• Dilochiopsis
• Dilomilis
• Dimerandra
• Dimorphorchis
• Dinema
• Dinklageella
• Diodonopsis
• Diplocentrum
• Diplomeris
• Diploprora
• Dipodium
• Disa
• Discyphus
• Disperis
• Distylodon
• Diuris
• Domingoa
• Dossinia
• Dracomonticola
• Draconanthes
• Dracula
• Drakaea
• Dresslerella
• Dressleria
• Dryadella
• Dryadorchis
• Drymoanthus
• Drymoda
• Duckeella
• Dunstervillea
• Dyakia
• Earina
• Echinorhyncha
• Echinosepala
• Eclecticus
• Eggelingia
• Eleorchis
• Elleanthus
• Eloyella
• Eltroplectris
• Elythranthera
• Embreea
• Encyclia
• Entomophobia
• Eparmatostigma
• Ephippianthus
• Epiblastus
• Epiblema
• Epidendrum
• Epilaeliopsis
• Epilyna
• Epipactis
• Epipogium
• Epistephium
• Erasanthe
• Eria
• Eriaxis
• Ericksonella
• Eriochilus
• Eriodes
• Eriopsis
• Erycina
• Erythrodes
• Erythrorchis
• Esmeralda
• Euanthe
• Eulophia
• Eulophiella
• Euryblema
• Eurycentrum
• Eurychone
• Eurystyles
• Evotella
• Fernandezia
• Frigidorchis
• Frondaria
• Fuertesiella
• Funkiella
• Galeandra
• Galearis
• Galeoglossum
• Galeola
• Galeottia
• Galeottiella
• Gastrochilus
• Gastrodia
• Gastrorchis
• Gavilea
• Geesinkorchis
• Gennaria
• Genoplesium
• Genyorchis
• Geoblasta
• Geodorum
• Glomera
• Glossodia
• Gomesa
• Gomphichis
• Gonatostylis
• Gongora
• Goodyera
• Govenia
• Grammangis
• Grammatophyllum
• Grandiphyllum
• Graphorkis
• Grobya
• Grosourdya
• Guanchezia
• Guarianthe
• Gunnarella
• Gymnadenia
• Gymnanacamptis
• Gymnotraunsteinera
• Gymplatanthera
• Gynoglottis
• Habenaria
• Hagsatera
• Halleorchis
• Hammarbya
• Hancockia
• Hapalorchis
• Haraella
• Hederorkis
• Helleriella
• Helonoma
• Hemipilia
• Hemipiliopsis
• Herminium
• Herpysma
• Hetaeria
• Heterotaxis
• Hexalectris
• Himantoglossum
• Hintonella
• Hippeophyllum
• Hoehneella
• Hofmeisterella
• Holcoglossum
• Holothrix
• Homalopetalum
• Horichia
• Horvatia
• Houlletia
• Huntleya
• Huttonaea
• Hygrochilus
• Hylaeorchis
• Hylophila
• Hymenorchis
• Imerinaea
• India
• Inti
• Ionopsis
• Ipsea
• Isabelia
• Ischnogyne
• Isochilus
• Isotria
• Ixyophora
• Jacquiniella
• Jejewoodia
• Jejosephia
• Jumellea
• Kefersteinia
• Kegeliella
• Kionophyton
• Koellensteinia
• Kraenzlinella
• Kreodanthus
• Kuhlhasseltia
• Lacaena
• Laelia
• Laeliocattleya
• Lankesterella
• Lecanorchis
• Lemurella
• Lemurorchis
• Leochilus
• Lepanthes
• Lepanthopsis
• Lepidogyne
• Leporella
• Leptoceras
• Leptotes
• Ligeophila
• Limodorum
• Liparis
• Listrostachys
• Lockhartia
• Loefgrenianthus
• Ludisia
• Lueckelia
• Lueddemannia
• Luisia
• Lycaste
• Lycida
• Lycomormium
• Lyperanthus
• Lyroglossa
• Macodes
• Macradenia
• Macroclinium
• Macropodanthus
• Malaxis
• Malleola
• Manniella
• Mapinguari
• Margelliantha
• Masdevallia
• Maxillaria
• Maxillariella
• Mediocalcar
• Megalorchis
• Megalotus
• Megastylis
• Meiracyllium
• Mesadenella
• Mesadenus
• Mesospinidium
• Mexipedium
• Microchilus
• Microcoelia
• Microepidendrum
• Micropera
• Microsaccus
• Microtatorchis
• Microterangis
• Microthelys
• Microtis
• Miltonia
• Miltonidium
• Miltoniopsis
• Mobilabium
• Monomeria
• Monophyllorchis
• Mormodes
• Mormolyca
• Mycaranthes
• Myoxanthus
• Myrmechis
• Myrmecolaelia
• Myrmecophila
• Myrosmodes
• Mystacidium
• Nabaluia
• Neobathiea
• Neobenthamia
• Neobolusia
• Neoclemensia
• Neocogniauxia
• Neofinetia
• Neogardneria
• Neogyna
• Neolindleya
• Neomoorea
• Neotinea
• Neottia
• Neottianthe
• Nephelaphyllum
• Nephrangis
• Nervilia
• Neuwiedia
• Nidema
• Nitidobulbon
• Nohawilliamsia
• Notheria
• Nothodoritis
• Nothostele
• Notylia
• Notyliopsis
• Oberonia
• Oberonioides
• Octarrhena
• Octomeria
• Odisha
• Odontochilus
• Odontorrhynchus
• Oeceoclades
• Oeonia
• Oeoniella
• Oestlundia
• Oligophyton
• Oliveriana
• Omoea
• Oncidium
• Ophioglossella
• Ophrys
• Orchidactylorhiza
• Orchigymnadenia
• Orchimantoglossum
• Orchinea
• Orchipedum
• Orchiplatanthera
• Orchis
• Orchiserapias
• Oreorchis
• Orestias
• Orleanesia
• Ornithidium
• Ornithocephalus
• Ornithochilus
• Ornithocidium
• Orthoceras
• Ossiculum
• Otochilus
• Otoglossum
• Otostylis
• Oxystophyllum
• Pabstia
• Pabstiella
• Pachites
• Pachyphyllum
• Pachyplectron
• Pachystoma
• Palmorchis
• Panisea
• Paphinia
• Paphiopedilum
• Papilionanthe
• Papillilabium
• Papuaea
• Paracaleana
• Paradisanthus
• Paralophia
• Paraphalaenopsis
• Parapteroceras
• Pecteilis
• Pedilochilus
• Pelatantheria
• Pelexia
• Penkimia
• Pennilabium
• Peristeranthus
• Peristeria
• Peristylus
• Pescatoria
• Phaius
• Phalaenopsis
• Pheladenia
• Phloeophila
• Pholidota
• Phragmipedium
• Phragmorchis
• Phreatia
• Phymatidium
• Physoceras
• Physogyne
• Pilophyllum
• Pinalia
• Pityphyllum
• Platanthera
• Platycoryne
• Platylepis
• Platyrhiza
• Platystele
• Platythelys
• Plectorrhiza
• Plectrelminthus
• Plectrophora
• Pleione
• Pleurothallis
• Pleurothallopsis
• Plocoglottis
• Poaephyllum
• Podangis
• Podochilus
• Pogonia
• Pogoniopsis
• Polycycnis
• Polyotidium
• Polystachya
• Pomatocalpa
• Ponera
• Ponerorchis
• Ponthieva
• Porolabium
• Porpax
• Porphyrodesme
• Porphyroglottis
• Porphyrostachys
• Porroglossum
• Porrorhachis
• Potosia
• Praecoxanthus
• Prasophyllum
• Prescottia
• Pristiglottis
• Promenaea
• Prosthechea
• Pseudadenia
• Pseudanthera
• Pseuderia
• Pseudinium
• Pseudocentrum
• Pseudogoodyera
• Pseudolaelia
• Pseudorchis
• Pseudorhiza
• Pseudovanilla
• Psilochilus
• Psychilis
• Psychopsis
• Pterichis
• Pteroceras
• Pteroglossa
• Pterostemma
• Pterostylis
• Pterygodium
• Pygmaeorchis
• Pyrorchis
• Quekettia
• Quisqueya
• Rangaeris
• Rauhiella
• Raycadenco
• Renanthera
• Restrepia
• Restrepiella
• Rhaesteria
• Rhetinantha
• Rhinerrhiza
• Rhinerrhizopsis
• Rhipidoglossum
• Rhizanthella
• Rhomboda
• Rhynchogyna
• Rhyncholaelia
• Rhynchostele
• Rhynchostylis
• Ridleyella
• Rimacola
• Risleya
• Robiquetia
• Rodriguezia
• Roeperocharis
• Rossioglossum
• Rudolfiella
• Saccoglossum
• Saccolabiopsis
• Saccolabium
• Sacoila
• Samarorchis
• Sanderella
• Santotomasia
• Sarcanthopsis
• Sarcochilus
• Sarcoglottis
• Sarcoglyphis
• Sarcophyton
• Sarcostoma
• Satyrium
• Saundersia
• Sauroglossum
• Saurolophorkis
• Sauvetrea
• Scaphosepalum
• Scaphyglottis
• Schiedeella
• Schistotylus
• Schizochilus
• Schlimia
• Schoenorchis
• Schuitemania
• Schunkea
• Scuticaria
• Sedirea
• Sedirisia
• Seegeriella
• Seidenfadenia
• Seidenfadeniella
• Selenipedium
• Senghasiella
• Serapias
• Serapicamptis
• Serapirhiza
• Sertifera
• Sievekingia
• Silvorchis
• Singchia
• Sirhookera
• Sirindhornia
• Skeptrostachys
• Smithorchis
• Smithsonia
• Smitinandia
• Sobennikoffia
• Sobralia
• Solenangis
• Solenidium
• Solenocentrum
• Soterosanthus
• Sotoa
• Spathoglottis
• Specklinia
• Sphyrarhynchus
• Spiculaea
• Spiranthes
• Spongiola
• Stalkya
• Stanhopea
• Staurochilus
• Stelis
• Stenia
• Stenoglottis
• Stenoptera
• Stenorrhynchos
• Stenotyla
• Stephanothelys
• Stereochilus
• Stereosandra
• Steveniella
• Stichorkis
• Stigmatodactylus
• Stolzia
• Suarezia
• Sudamerlycaste
• Summerhayesia
• Sunipia
• Sutrina
• Svenkoeltzia
• Systeloglossum
• Taeniophyllum
• Taeniorrhiza
• Tainia
• Teagueia
• Telipogon
• Tetramicra
• Teuscheria
• Thaia
• Thecopus
• Thecostele
• Thelasis
• Thelymitra
• Thelyschista
• Thrixspermum
• Thulinia
• Thunia
• Thysanoglossa
• Tipularia
• Tolumnia
• Tomzanonia
• Townsonia
• Traunsteinera
• Trevoria
• Trias
• Triceratorhynchus
• Trichocentrum
• Trichoceros
• Trichoglottis
• Trichopilia
• Trichosalpinx
• Trichotosia
• Tridactyle
• Trigonidium
• Triphora
• Trisetella
• Trizeuxis
• Tropidia
• Tuberolabium
• Tylostigma
• Uleiorchis
• Uncifera
• Waireia
• Vanda
• Vandopsis
• Vanilla
• Warczewiczella
• Vargasiella
• Warmingia
• Warrea
• Warreella
• Warreopsis
• Vasqueziella
• Ventricularia
• Veyretella
• Veyretia
• Vietorchis
• Vitekorchis
• Vrydagzynea
• Wullschlaegelia
• Xenikophyton
• Xerorchis
• Xylobium
• Yoania
• Ypsilopus
• Ypsilorchis
• Zelenkoa
• Zeuxine
• Zeuxinella
• Zootrophion
• Zygopetalum
• Zygosepalum
• Zygostates

Ang mga gi basihan niini

1. ↑ ^{1.0 1.1 1.2} Roskov Y., Kunze T., Orrell T., Abucay L., Paglinawan L., Culham A., Bailly N., Kirk P., Bourgoin T., Baillargeon G., Decock W., De Wever A., Didžiulis V. (ed) (2014). Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2014 Annual Checklist.. Species 2000: Reading, UK.. Retrieved on 26 May 2014.

Gikan sa gawas nga tinubdan